Ima ga – nema ga!

TEMA TJEDNA: ZAGREB BEZ EUROPSKOGA RUKOMETNOGA PRVENSTVA???

 

 

Dok su svi političko-gospodarski problem Lijepe naše pali u drugi plan jer u zemlji Hrvatskoj se igra Europsko prvenstvo u rukometu, u sportu u kojemu Hrvati još nikada nisu osvojili zlatnu europsku medalju, prosječnoga Hrvata trenutno ne muči možebitno poskupljenje struje i plina, čak i savudrijski ribari su zadovoljni trenutnim stanjem jer pod policijskom pratnjom obavljaju svoje dnevne poslove, i istraga protiv Modrića u Madridu nikoga ne uzbuđuje, niti Zdravko Mamić dvosatnom ispovijedi ne može podići adrenalin hrvatskoj sportskoj javnosti, čak su poprilično nezapaženi pozdravi Ive Šulentić u odličnom kaputu iz Venecije… dakle, ništa Hrvate ne može oboriti s nogu jer počinje Europsko rukometno prvenstvo u Splitu, Poreču, Varaždinu! A u Zagrebu?

 

 

   Kad Bandić kaže…

 

 

Da ne bi prošlo sve glatko, što naravno ne bi bilo u duhu hrvatskih standarda, pobrinuli su se novi protagonisti priče o zagrebačkom dijelu Europskoga prvenstva.

Jučer je osvanula šokantna vijest plasirana iz tvrtke Ingra koja upravlja zagrebačkom Arenom. Oni tvrde da će vrata Arene za europsko prvenstvo biti zatvorena jer postoje neraščišćeni računi sa Zagrebačkim holdingom, Gradom Zagrebom pa i Vladom Republike Hrvatske. Naime, predsjednik Uprave Ingre Igor Oppenheim tvrdi kako je od prošloga Svjetskoga prvenstva ostalo  oko 1,4 milijuna kuna nepodmirenih obveza te da su primorani zatvoriti vrata Arene. Ova vijest dolazi samo tri dana prije početka Europskoga prvenstva u kojemu će se u grupi C  boriti Crna Gora, Njemačka, Makedonija i Slovenija. I sve  to samo tri dana prije početka prvenstva!!!

Pokušavam zamisliti jednoga prosječnoga stanovnika Munchena koji bi pročitao npr. vijest da njegov omiljeni Bayern u subotu neće igrati utakmicu jer grad nije platio račune za vodu. Ili bi prosječni Nijemac završio u bolnici zbog infarkta ili bi naš Nijemac odselio u zemlju u kojoj je to nemoguće!

No, vratimo se mi u Zagreb! Nakon objavljene vijesti, nisam baš primijetio nekakvu veliku paniku oko možebitnoga zatvaranja ZG Arene. Iz Hrvatskoga rukometnoga saveza tek danas izjava Tomislav Grahovca, predsjednika Hrvatskoga rukometnoga saveza da bi neigranje u Zagrebu bila velika sramota za Hrvatsku kao državu. On je uvjeren da problema oko igranja neće biti jer već  u utorak navečer počeli su pregovori (tri dana prije početka prvenstva) s koncesionarima ZG Arene.

Ali, zato mi imamo Bandića! U današnjem obraćanju, kao da priča o problemu puknuća vodovodne cijevi u Vrbanima, zagrebački gradonačelnik hladno najavljuje: ”Holding je sve platio, nema dugova. Indeksacija je osam mjeseci na djelu, zatraženo je mišljenje Pravnog fakulteta i sad je to pri kraju”, rekao je Bandić i pozvao je sve navijače da kupe ulaznice jer će Hrvatska sigurno ide u finale.“

 

 

 

Dakle, Bandić jednim udarcem, kako on to inače čini, ubija dvije muhe. Prvo, skida svaku sumnju da u Zagrebu neće biti Europskoga prvenstva, i drugo, najavljuje hrvatsko zlato. Dakle, prema zagrebačkom gradonačelniku, Prvenstvo se niti ne treba igrati. Hrvati su prvaci, indeksacija je pri kraju, svi računi su plaćeni, teče med i mlijeko. I zagrebački gradonačelnik umirio i pomalo nervoznoga izbornika Linu Červara koji je u utakmici protiv Crne Gore uvidio sve slabosti svojih kauboja.

 

Crnogorci otvorili oči!

 

Već gotovo godinu dana vrti se priča oko nedosanjanoga sna i europskoga rukometnoga zlata. I što se vrijeme primicalo početku, optimizam je, čini mi se, sve manji, odnosno njega smo pretvorili u pravo na san. Utakmica protiv Crne Gore u Splitu otvorila je vrata realnosti i činjenici da put do finala neće biti tako lagan kako se to obično čini domaćinima prvenstava. Osim činjenice da imamo tešku grupu (Srbija, Island, Švedska – sve rukometne nacije), malo mi je neobično da reprezentacija odigra samo jednu pripremnu utakmicu (ako ne računamo one dvije protiv Slovenije jer nakon toga pozvano je još dosta igrača koji nisu nastupili protiv „susjeda). Koliko utakmica protiv Crnogoraca može biti dovoljna za uvid u stanje i formu reprezentacije koja puca na krov Europe.

 

 

  Mnogima posljednji vlak za europsko zlato!

 

 

Pretpostavljam da izbornik Lino Červar „štedi“ kauboje kako bi sačuvali svježinu i snagu za utakmice u grupi. Jer uvidom u matičnu knjigu rođenih, naša reprezentacija izgleda poprilično vremešno (barem onaj njezin dio koji predstavlja okosnicu momčadi): Mirko Alilović (1985.), Ivan Pešić (1989.), Igor Vori (1980.), Marko Kopljar (1986.), Zlatko Horvat (1984.), Jakov Gojun (1986.), Ivan Čupić (1986.), Maneul Štrlek (1988.), Igor Karačić (1988.)… Dakle, dobar broj igrača koji su preko trideset godina i koji su iza sebe imali teške europske klupske karijere. I  kojima je ovo objektivno posljednji vlak za europsko zlato.

Naravno, veliki upitnik je i stanje najboljega hrvatskoga rukometaša Domagoja Duvnjaka koji zbog operacije koljena nije nastupio gotovo cijelu sezonu. A znamo što „Dule“ znači kaubojima.

Ali, pustimo to na stranu. Intrigira me utakmica protiv Crnogoraca jer tamo nisam vidio nešto što je krasilo sve dosadašnje Linine momčadi. A to nešto je kombinatorika, vic u igri, dosjetka, brzina, želja za igračkim nadmudrivanjem. Osim toga, lopta nam je poprilično sporta, akciju započinjemo na dvanaestak metara od protivničkoga gola…

A niti tri gola za pobjedu protiv Crnogoraca nisu me uvjerila u snagu našu momčadi, dakako onu koja je potrebna za ostvarenja hrvatskoga rukometnoga sna.

Niti Lino Červar ne djeluje previše samouvjereno. Gledajući reklamu koja se vrti na RTL-u, što mu znači uspoređivanje Cindrića i Ivana Balića, Mihića i Mirze Džombe, Mandalinića i Blaženka Lackovića. Mogu li iz toga izvući zaključak. Ma dečki, odlični ste vi, ali niste kao oni prije vas.

Za kraj, puno je upitnika na koje ćemo odgovor dobiti u sljedećih mjesec dana kada će Hrvatska disati i živjeti rukometni san – osvajanja jedne neosvojene europske medalje – one zlatne. Ali, treba proći Srbe, Islanđane, Šveđane… Može li publika biti okidač koji će nositi kauboje do ostvarenja sna, nadajmo se da može. Jer Splićani su opet pokazali da mogu biti izvrstan sedmi igrač, toliko potreban za ostvarenje sportskih snova.

 

Sretno, kauboji!

Bookmark the permalink.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.