Quod licet lovi, non licet bovi!

IN MEMORIAM – MILE DADIĆ, PROFESOR POVIJESTI I LATINSKOGA JEZIKA

Već nekoliko mjeseci na đakovačkom korzu nedostajao je čovjek brzoga hoda koji je plijenio svojom vitalnošću i energijom čime  je profesor Mile Dadić plijenio pozornost svih onih koji su ga poznavali. U našem malom mjestu svi su znali za brzo uznapredovanu bolest, ali da će preminuti tako rano nitko nije očekivao. Tužno je odjeknula vijest da je u srijedu, u večernjim satima, preminuo dugogodišnji gimnazijski profesor povijesti i latinskoga jezika Mile Dadić. Nakon kratke i teške bolesti preminuo je u svome domu u 78. godini života.

 

       U predavanjima manje ofenziva, više hrvatskih kraljeva

 

Imao sam sreću da sam profesora Dadića poznavao iz školskih dana. Kao učenik tadašnje „šuvarice“ profesor mi je predavao povijest. Sjećam se da je u njegovim predavanjima bilo puno manje ofenziva Drugoga svjetskoga rata, a puno više Tomislava, Zvonimira, Ljudevita, Matije, Ivana…,kraljevskoga grada Nina… Sjećam se jednoga testa iz povijesti u kojem se jedan učenik žalio na ocjenu iz povijesti. Sjedio sam s njim i vidio sam da je u odgovoru crvenom kemijskom olovkom bila podvučena riječ : hrvat, pisana upravo tako, malim tiskanim slovom. Nikada nismo dokučili je li to bio dovoljan razlog za negativnu ocjenu.

 

     Quod licet lovi, non licet bovi!              

Svima nama koji smo pohađali pedagošku srednju školu profesor Dadić predavao je kao izborni predmet latinski jezik. I svi ćemo se jednoglasno složiti da nam se i danas jasno vrte sentence – latinske izreke. I naravno, njegova omiljena dicta: Quod licet lovi, non licet bovi koja ga je označavala kao strogoga, ali pravednoga profesora. Tom sentencom „darivao“ je učenike koji su pod satom žvakali ili jeli bombone.

 

Profesora Dadića poznavao sam i kao kolegu s posla: sjećam se njegove rečenice kada sam prvi puta ušao u zbornicu kao profesor hrvatskoga jezika 10. listopada 1992. godine: „E, kada ja kao profesor budem imao tisuću maraka plaću, tada ću biti zadovoljan“. Uvijek je držao do digniteta svoje struke, često je svojim nastupima stvarao neistomišljenike, ali u svojim stavovima bio je ustrajan pa često sebi stvarajući protivnike.

Često se znao boriti s vjetrenjačama, gubeći bitke, ali uvijek spremno braniti svoje stavove što se nekima nije sviđalo. Ali, on je išao svojim putem ne osvrćući se na prigovore i kritike. Jednostavno, imao je svoje „ja“ i svoje stavove gorljivo je , rekao bih, pravaški branio.

Mile Dadić sudjelovao je u i političkom životu grada Đakova. Sredinom devedesetih godina 20. stoljeća bio je vijećnik u Gradskom vijeću gdje je također imao uvijek jasan i nepokolebljiv stav. Na posljednjim lokalnim izborima Mile Dadić bio je na četvrtom mjestu liste Živoga zida.

 

                Tajnik Košarkaškoga kluba Đakovo

 

I na kraju, ono zašto je profesor Dadić zaslužio biti na stranicama sportskoga portala jest činjenica da je sredinom devedesetih godina bio tajnik Košarkaškoga kluba Đakovo. Nakon dvije godine na tajničkom mjestu, prof. Dadić povukao se iz sportskih krugova, ali je i dalje pratio sportske događaje.

Sahrana prof. Mile Dadića bit će u petak, 2. veljače 2018.godine u 15:00 sati na Gradskom groblju u Đakovu.

 

Neka mu je laka hrvatska zemlja!

Bookmark the permalink.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.