“U pripremama smo vratili optimizam u momčad!”

DVA JE MJESECA PROŠLO KAKO JE TRENER DAMIR LELAS PREUZEO TRENERSKU POZICIJU U HNK ĐAKOVO CROATIA. ŠTO KAŽE O MOMČADI, AMBICIJAMA KLUBA, NOVOJ UPRAVI, POVRATKU VJERE U ĐAKOVAČKI NOGOMET…

 

 

U sezonu 2017./18. ušli ste kao trener Zrinskoga iz Jurjevca. Nakon jesenske polusezone Jurjevčani su osvojili naslov prvaka MŽNL Slavonije i Baranje. Je li bilo teško napustiti klub kojega ste doveli do najvećega klupskoga uspjeha?

  • Svaki rastanak nosi sa sobom i dozu sentimenta. Odlazeći iz Jurjevca zbrojio sam svoje dojmove i zaključio da sam tamo produbio svoje odnose s čelništvom kluba i igračima što je možda i važnije od samoga rezultata. U Jurjevcu sam proveo lijepih godinu i pol dana i ovim putem mogu im se zahvaliti na doista izuzetno korektnoj suradnji. I ovim putem im poželjeti odlično proljeće i nastavak dobrih igara.

 

Zatekao sam devastirani klub!

 

Nije li pomalo neočekivano uslijedio dolazak u HNK Đakovo Croatia. Ugodno mjesto vodeće momčadi Zrinskoga zamijenili ste problemima opterećeno Đakovo Croatiju. Koji su vas motivi nagnali da nakon tri i pol godine ponovo sjednete na klupu đakovačkoga trećeligaša?

  • Ja pripadam generaciji nogometaša koja je nogomet u prvom redu igrala zbog ljubavi i nikako ne mogu pobjeći od toga da su tu moji korijeni. U godinama sam kada imam potrebu izraziti se, nadati se da mogu pomoći spriječiti urušavanje đakovačkoga nogometa. Moj povratak mogao bih objasniti sportsko-emotivnim razlozima.

Dva je mjeseca kako ste preuzeli klupu đakovačkoga trećeligaša. Dojmovi?

  • Možda se neki neće složiti sa mnom kada kažem da su problemi daleko veći od rezultatskoga učinka koji je ostvaren jesenas. Sustav odnosa i rada u klubu treba uspostaviti, a mi ćemo sada u hodu učiniti sve da ostanemo u trećoj ligi. Kada govorim o sustavu rada tada, prije svega, mislim na razvoj i afirmaciju domaćih igrača što bi svakom klubu koji iole drži do sebe trebao biti osnovni cilj. Kada imate dobar omladinski pogon, tada vam za nadogradnju treba nekoliko pojačanja s kojima ostvarujete zacrtane ciljeve. Sada je trenutno situacija takva da u klubu imamo više igrača sa strane nego domaćih. Međutim, ovo je problem koji se vuče unazad nekoliko godina. Kao trener HNK Đakovo Croatia napustio sam klupu prije tri i pol godine i iza sebe ostavio sve domaće igrače, ustrojenu nogometnu školu, međutim, sada imamo drugačiju sliku: da puno đakovačkih nogometaša igra po okolnim klubovima i to manje-više onima iz nižih rangova.

Prije tri i pol godine Lelas je ostavio momčad s isključivo domaćim igračima

Niti proces treniranja nije bio zadovoljavajući u odnosu na rang natjecanja, motivacija igrača također je bila upitna, nemamo igrača iz omladinskoga pogona koji bi puhali za vrat seniorima. Mjesec i pol dana sam „skenirao“ situaciju i zatekao poprilično devastirano stanje. Zašto je to tako trebali bi se upitati oni koji su dosada vodili klub. Sa slaganjem momčadi krenuli smo dosta kasno iz objektivnih razloga jer smo morali odraditi Skupštinu kluba, dobiti novu upravu, a nitko od igrača nije htio kretati u nešto nepoznato. S obzirom na sve okolnosti mislim da smo okupili solidnu momčad koja će pronaći put do opstanka u ligi.

 

                            U pripremama smo vratili optimizam u momčad

 

Uspjeli ste definirati igrači kadar. U klub je stiglo nekoliko renomiranih trećeligaških igrača. Je li to dovoljno za osnovni cilj: opstanak?

  • Definitivno će naše najveće pojačanje biti Tomas Grgačević koji je u najboljim igračkim godinama, obranu smo pojačali sa dvojicom bivših đakovačkih igrača. Stoper Tomislav Bošković treba zadnjoj liniji vratiti samopouzdanje jer u jesenskom dijelu prvenstva primili smo 25 golova. On je već igrao treću ligu i točno zna koji su zahtjevi igranja. Također je tu i Damir Topolovec, također bivši igrač, koji u svakom trenutku ostavlja srce na terenu. Na lijevom boku nameće nam se Bruno Barišić-Jaman, međutim, njega, nažalost, zbog kartona neće biti u prvom kolu. Uz već standardne Begovića, Nikolića, Abramovića, Petričevića to će biti okosnica momčadi koja bi trebala iznijeti glavninu tereta proljetnoga dijela prvenstva. Hoće li to biti dovoljno, vidjet ćemo. Liga je izuzetno jaka, puno je prvoligaških igrača, nekoliko momčadi bori se za prvo mjesto, a naravno da će biti zanimljivo i u borbi za opstanak. Vjerujem u sebe i igrače da možemo sačuvati trećeligaški status.

Trener Damir Lelas u društvu kolege Irfana Islavija i fizioterapeuta Zvonka Đanića

 

Utakmicom protiv Višnjevca pripreme su praktički završene. Šest utakmica i šest pobjeda. Zadovoljni?

  • Ja pripadam generaciji koja je čitala Alana Forda pa se sjećam njihovih znamenitih mudrosti tipa: „Ako želiš pobijediti, ne smiješ izgubiti“… U ovom pripremnom ciklusu bilo nam je važno vratiti samopouzdanje u momčad i pokazati da možemo pobjeđivati. To smo u potpunosti uspjeli jer smo ostvarili pobjede protiv naših budućih konkurenata Oriolika i Slavonije. U ovim zimskim uvjetima s lakšom i poletnijom momčadi dominirali smo terenom. Još nam malo „škripi“ lijevi bok, ali vjerujem da ćemo do prvenstva i to pokrpati. Pronašli smo glavninu sastava što budi optimizam, ali moramo biti svjesni da nas u prvenstvu čekaju puno teži protivnici i zahtjevnije utakmice. Nadam se da će nas zaobići ozljede i koliko je to moguće kartoni te da ćemo krenuti prema gore. S obzirom a je prvenstvo pomaknuto za tjedan dana, vjerojatno ćemo u subotu odigrati utakmicu protiv Ratara i nakon toga čekati prvo proljetno kolo.

Doduše, na otvaranju nas čeka pakleni raspored. Prvenstvo otvaramo na domaćem terenu protiv jesenskoga prvaka iz Bijeloga Brda, zatim idemo viceprvaku u Ivankovo, a u trećem kolu čeka nas četvrta momčad lige Slavija iz Pleternice, pa idemo u Ždralove. Uh, ne smijem niti misliti na raspored. Ali, prvenstvo je dugo, vjerujem da smo fizički dobro pripremljeni i da ćemo ostvariti opstanak u ligi.

               Spremni za ligaška iskušenja- HNK Đakovo Croatia

             Stabilizacija kluba: vratiti domaći štih!

 

U posljednja dva mjeseca nekoliko puta ste isticali potrebu stabilizacije kluba. Tko bi i na koji način trebao napraviti tu stabilizaciju?

  • Kao igrač i trener bio sam na puno adresa gdje sam vidio kako se ostavlja dobar i pozitivan trag i igrački i ljudski. U klubu su trenutno četiri igrača s brodsko-posavske strane, pet igrača iz Osijeka, jedan iz Belog Manastira, a domaći igrači su u manjini. Prije tri i pol sam godine otišao iz kluba. Na početku sezone smo se fotografirali i na toj slici je 25 domaćih igrača ako tu ubrojimo i Čavalu i Krajčeka koji su iz đakovačkoga bazena. Nakon toga, igrači nisu odlazili , kako se to pričalo za sto kuna više, nego su sustavno odlazili nezadovoljni stanjem u klubu. I ja sam na koncu, dao ostavku u petom kolu dok još nikome „nije gorilo pod nogama“. Dakle, to je za mene osnovni problem; prestali smo proizvoditi igrače za seniorski pogon. Dobro, dio igrača odlazi u druge klubove, međutim, problem je što većina njih odlazi u niže rangove. To je problem s kojim se nova uprava i ja kao trener moramo uhvatiti u koštac. Vratiti klubu domaći štih jer tako će se vjerujem i publika vratiti na tribine: gledati svoje domaće dečke i navijati za njih. Dakako, da me ne shvatite krivo, nisam ja protiv igrača sa strane, ali većina igrača mora biti iz domaćega pogona. To ja zovem stabilizacijom kluba. Ovaj proces stabilizacije trebao bi trajati četiri do pet godina, a hoće li uprava kluba za to imati strpljenja, vidjet ćemo.

 

Svi moramo „puhati u isti rog“ i biti bez „fige u džepu“

 

 Mladi domaći igrači sve češće odlaze u prvoligaške klubove. Čuli smo na godišnjoj skupštini da je u Osijek, Cibaliju i Hypo Limač otišao čak 21 igrač. Kako se s time boriti? Posljednji primjer je odlazak mladoga Mihaela Kepića u vinkovačku Cibaliju.

  • Trebamo otkloniti svaku manipulaciju oko toga. Danas je puno veći protok ljudi i veće su ambicije jer mnogi misle da je u nogometu najlakše uspjeti. Prirodno je da će prvoligaški klubovi raditi selekciju, ali trebamo spriječiti odlazak igrača u niže rangove. Sa svakom selekcijom moramo biti oprezni i pratiti razvoj igrača koji bi mogli igrati u trećoj ligi. Kada ste spomenuli mladoga Kepića bit ću otvoren: on je osamnaestogodišnjak koji je iz Đakovo Croatije otišao u Ratar, pa se ove zime htio vratiti u Đakovo Croatiju, ali postavio je neke uvjete koje nismo prihvatili. Nakon moga odgovora ponovo se vratio u Piškorevce, a iz Ratara otišao u drugu momčad Cibalije. Dakle, u ovakvim primjerima sve je jasno: klub ne smije ni od koga biti ucjenjivan, a čini mi se da se u ovom konkretnom slučaju radilo o tome. Ne smijemo dopustiti da klub bude „javna kuća“ iz koje će raznim utjecajima igrači odlaziti iz kluba. Bilo je čak i tako morbidnih situacija da su bivši treneri i ljudi iz kluba pojedine igrače nudili drugim klubovima. Svi koji radimo u klubu moramo braniti interese kluba, a ne raditi za osobne interese. To je također bio jedan od velikih problema zašto su mnogi igrači napuštali svoj matični klub. I ovo će biti jedno veliko iskušenje na novo vodstvo kluba.

 

Sada smo se  dotaknuli i rada omladinskoga pogona. Kakvo je stanje u radu s mladima?

  • Stanje u omladinskom pogonu još uvijek „skeniramo“. U ovom trenutku nemamo juniore, imamo devastirane kadete i jedan, ali ne samo za našu sredinu karakterističan fenomen, a to je prioritet rezultata u mlađim dobnim selekcijama. To svakako nije dobro. U procesu revitalizacije omladinskoga pogona jedan čovjek ne može učiniti ništa. To mora biti harmonijsko djelovanje i predsjednika, dopredsjednika kluba, članova uprave, trenera, voditelja omladinskoga pogona i trenera. Ako svi budemo „puhali u isti rog“ tek tada možemo očekivati prepoznatljivu đakovačku nogometnu školu. Duša me boli kada vidim da Čepin, Radnički iz Meca, Višnjevac imaju drugu momčad. Od fuzije klubova mi danas nemamo gotovo niti jednoga igrača od 16 do 21 godine života. Naši igrači, često ne svojom voljom, odlazili su u klubove nižih rangova, a to su opet bili interesi pojedinaca, a ne nekakve smišljene nogometne politike. To je naše trenutno stanje.

 

                        Iznenađen sam slabim interesom za školovanje trenera

 

Koliko razumijem, Đakovu treba neka nova nogometna strategija, namjerno neću reći politika?

  • Upravo tako. HNK Đakovo Croatia mora biti nositelj kvalitete đakovačkoga nogometa iza kojega će stajati Nogometno središte i raditi u interesu đakovačkoga nogometa. Trenutno u Satnici imate šezdesetak djece, u Selcima sedamdesetak, u Piškorevcima tridesetak i ta okolna mjesta moraju biti motivirana za rad s mladima. Naravno, stručnu pa i financijsku pomoć trebali bi dobivati od Nogometnog središta Đakovo. Među tom djecom svakako da će biti i igrača koji će biti zanimljivi našem klubu. Tu se mora postići sinergija svih nogometnih razina. Naš predsjednik kluba Ivan ušao je sada u Središte i vjerujem da ćemo preko njega pokrenuti neke naše zamisli. Na taj način izbjegli bismo kupovanje igrača iz drugih sredina.

 

Spominjana fuzija donijela je dupliranje selekcija u mlađim dobnim skupinama. Koliko je to dobro s obzirom na razvoj kvalitete. Ima li Đakovo trenerskoga potencijala da pokrije sve te selekcije?

  • Oprezno ćemo donositi odluke o radu mlađih selekcija. Mogli bismo pokriti trenersku križaljku, ali potrebno je krenuti s izobrazbom trenera. Grad Đakovo preko Zajednice športskih udruga grada Đakova gura projekt da pola školovanja plaća grad, četvrtinu klub, a četvrtinu sam trener. Sa žaljenjem moram reći da je interes za školovanje trenera u našem klubu na niskoj razini.

Svaki klub zasniva se na selekciji iz koje će kasnije izaći kvaliteta. Svi smo fuziju klubova doživjeli kao nešto normalno, međutim, ja nisam takav pristup nigdje vidio. I taj je događaj bio dio gubitka identiteta kluba.

 

Klub s dva stadiona?

  • To je pitanje za malo dublju analizu i stvar gradskih struktura koje će odlučiti što sa stadionom Croatije. Na ovo pitanje vam trenutno ne mogu odgovoriti jer izlazi iz kruga sporta i sportskih odluka. O tome će odlučivati politika.

 

Jedan od prioriteta nove uprave je vraćanje publike na tribine. Kako to učiniti?

  • Svi igrači i treneri znaju da je publika onaj dvanaesti navijač za kojega se igra. Pokušat ćemo vratiti simbiozu između igrača, kluba i navijača. To će također biti jedan od procesa. Teško je nekoga oboljeloga od karcinoma uvjeriti da je ozdravio, mi ćemo dati prvu kemoterapiju, a koliko će ljudi vjerovati u koncept nove uprave, pokazat će vrijeme. Vjerujem u sebe i ljude koji su preuzeli klub, nadam se da ćemo donijeti boljitak đakovačkome nogometu i da nećemo morati svi u Njemačku.
Bookmark the permalink.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.