Tranzistor

 

 

Piše: Mario Kladarić

 

Gospodin Ruš običavao je na svom balkonu prvog kata stana slušati tranzistor. Rijetko bi ga stišavao, možda tek kada bi nakratko prokomentirao trenutne rezultate utakmica zahuktalog nogometnog prvenstva  s gospodinom Sadaićem, strastvenim ribičem, koji se u to vrijeme, po svojoj nedjeljnoj navici, u smiraj dana, vraćao iz ribolova.

U ribičkoj mreži, obično bi se nalazio ulovljeni amur ili šaran divljak, a mi djeca, divila bi se tim ribama, postavljali pitanja o težini i veličini ulova. Gospodin Sadaić, šaleći se, davao bi nam sve odgovore. Bio je uvijek vedar i nasmijan. Pamtim ga u slamnatom šeširu, preplanulog lica koje bi ga krasilo već u kasno proljeće,  zahvaljujući sunčevim zrakama rivijere razvedenih Jošavskih obala.

 

Nije se u to vrijeme pričalo o politici, barem ne kao danas javno i na glas, nije se lamentiralo o gospodarskim temama, konvencijama, lokalnim moćnicima, komunalnoj infrastrukturi i problematici, niti zbog toga što nema banana i goriva, a manje su bile važne i redukcije struje. Baterija “minjonki” bilo je dovoljno u crnoj kožnoj futroli gospodina Ruša, pa to malo a tako veliko radio-tranzistorsko zadovoljstvo gospodina Ruša, koje dakle nije bilo upitno, nije imalo smisla narušavati teškim temama, a na vedre dane navlačiti si crne oblake.

 

                Svjetsko prvenstvo može početi

Lipanjski dani sedamdeset i četvrte, imali su boju Fellinijevih filmova,”The Steve Miller Band” svojim velikim hitom “The Joker” osvajao je vrhove svjetskih top-ljestvica, a mene je Arsen Dedić svojom glazbenom špicom vodio prema novoj epizodi serije “U registraturi”,  jednako upečatljivom kao i Schumanovo  “Sanjarenje” za vrijeme  slow motion delfin plivanja odjavne špice sportske emisije “Indirekt”.  Moje oči dječaka iščekivale su Lauru koja mi se sviđala  i zbog koje sam pomalo bio ljubomoran na Ivicu Kičmanovića, i zbog kojeg sam bio prinuđen svoju ljubav usmjeriti prema djevojčici iz susjedne zgrade.

Ah. ta Laura….

Tog lipnja, sve je bilo spremno i za 10. Svjetsko prvenstvo u nogometu u Zapadnoj Njemačkoj. Spreman  je bio i gospodin Ruš za nove prijenose, opskrbljen većom količinom baterija iz “Samoposluge”, mada je spremnost iskazivao drijemajući s križaljkom i sklopljenim  novinama u ruci , uz  instrumentalnu glazbu poznatog revijalnog orkestara na svom voljenom  tranzistoru, davno prije interneta, Arena i Sport klubova, u poluvremenu tko zna kojeg susreta.

 

 

Bookmark the permalink.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.