Najdraže “Pume”

Piše: Mario Kladarić

 

Najdraže “Pume” Još večer prije, skrivene u plakaru sobe jednosobnog stana, čekale su “zeca” da ih neopaženo pod okriljem noći, tajno prebaci u zeleno gnijezdo. U izlogu “Borova”, sanjale su dječaka s bijelom desetkom, izrezanom od istrošene stare plahte, a onda Singericom prišivenom na leđa modro-plave pamučne majice, uz pomoć kućne šnajderice – bake, mame ili tete Klare. Bile su u nestrpljivom iščekivanju, baš kao i dječak, na čijim će nogama upoznati svaki grumen livade omeđene grmljem čička, da čim prije otpočnu zajednički sati jurcanja za loptom.

Za to su bile stvorene. Baš kao što je bio stvoren hula-hop kupljen u “Izboru” oko njenog struka, koji bi zavrtila pedeset puta prije nego li bi pao, kada nije rolala ili se igrala gume. Ujedno, to je bio i točan broj okretaja, koliko je trebalo pričekati na njen stidljiv pogled. Bijele, sa plavom crtom, u izlogu “Borova, čekale su da se upoznamo. Pertle bi razvukle u osmijeh, baš svaki put kada bi pomislile na lakonoge prodore i sprintove prema golu, lijevom stranom od stalka za “klafranje” tepiha, ili ugaženim puteljkom s desne strane, tik do kanti za smeće, koje su imale dvostruku ulogu, biti klupa za pričuve i usput služeći kao pomoćno sredstvo za odbijanace-martinelu prilikom driblinga. Prošle su godine a još im pamtim miris. Udoban korak. Škripu parketa pri hodu. Pored košarice ofarbanih jaja, na crvenoj vitrini, još vidim odbljesak od sreće. A sve zbog prvih patika u gnijezdu. Najdražih mi “Puma”. Na Uskrs. U travnju, sedamdeset i treće.

Bookmark the permalink.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.