Najljepše je letjeti iz središta nečega

 

Piše: Mario Kladarić

 

Unazad ovih nekoliko lijepih, sunčanih, gotovo ljetnih, a ipak proljetnih dana, u glavi mi stalno odzvanja dio pjesme poznatog banda Gustafi iz Vodnjana. Pjevušio sam poluglasno “Nebo je žuto, a sunce je blu, sve je kako rabi samo kad si tu…” prošloga vikenda dok sam šetao po okolnim poljima i usput testirao mobilnu aplikaciju View Ranger, koju toplo preporučujem svim ljubiteljima šetnje i hodanja u prirodi. Brojne rute, snimanje, te proširena stvarnost koja nam pokazuje udaljenost do lokacija od mjesta na kojem se trenutno nalazimo, samo je mali dio onoga sto nam ta aplikacija nudi.

I onda, valjda pod utjecajem stihova Gustafa, gledajući povremeno u nebo, promatrao sam zrakoplove kako ostavljaju svoje bijele tragove na plavim prostranstvima iznad mene. To me sve podsjetilo na vrijeme kada se nekad oglašavalo na sasvim drugačiji način nego što je to danas.

Na vrijeme kada nije bilo današnjih, novih, modernih tehnologija.

Na trenutak, opet sam se našao ispod bučnih poljoprivrednih propeleraca koji su izbacivali letke. U tom svom sjećanju, ugledao sam sebe kao dječaka, koji  trči za izbačenim snopom papirnatih letaka dok ih vjetar raznosi po čitavom gradu. Sve to podsjetilo me i na jedan davno napisani članak pokojnoga oca, objavljenog 1977. godine u Đakovačkom listu br. 898. Pronašavši ga u arhivi, odlučio sam ga podijeliti sa čitateljima portala Đakovo-sport.

 

Korak u povijest

Nekad je djelovao u našem gradu Aero-klub “Naša krila”

 

                                Pilot i padobranci iz Đakova

 

Danas je čovjeku teško zamisliti da smo u gradu imali – padobrance! Aerodroma i aviona nemamo, ali smo zaljubljenika neba i plavih visina imali u okrilju malog nam grada.

Počelo je sve odavno; u Đakovu je postojao Aero-klub “Naša krila”, davno prije rata, čiji su se članovi bavili, uglavnom modelarstvom: izradom jedrilica i maketa aviona. Tek od 1948. godine, zahvaljujući jedinom sportskom pilotu u našem gradu – Vladi Wagneru, đakovački aero-klub poprima drugačiji karakter. Vlado Wagner, kao sportski pilot i jedriličar, izvrsno surađujući sa osječkim aero-klubom, prenosi svoju ljubav prema letenju i visinama i na mlađe Đakovčane.

  1. godine u Osijeku je organiziran seminar za padobrance, na kojem je bilo prisutno osam Đakovčana. Ovi su mladići nakon uspješno savladane teorije okušali znanje i u praktičnom dijelu. U jesen 1962. godine na osječkom su aerodromu izveli prve skokove iz aviona, dvokrilca PO-2 sa promijenjenim motorom. Osim Wagnera, uz njih je bio i poznati osječki pilot Mrak (nažalost, preminuo) i instruktor Zvonko Kostelnik. Za svoje skokove đakovački su padobranci osvojili diplome i značke padobranaca klase A.

Kao i u mnogočemu, zbog materijalnih sredstava i financijskih neprilika – izgubili smo i aero-klub, pa time i obučene padobrance. Nije bilo sredstava da se usavršavaju, obučavaju, vježbaju i osvajaju nove i važnije kategorije, značku B i zvanja: jedriličar, pilot itd.

Franjo Zirn, danas taksist, kaže: Bilo je to lijepo. Skakao sam sa 800 metara visine i žao mi je da nisam mogao nastaviti s radom. Vjerujte, zavolio sam padobranstvo i danas, kad bi klub postojao, bio bi u prvim redovima!

 

Tako govore i drugi, a mi im vjerujemo. Vlado Wagner veli da je u Srednjoškolskom centru pokušao formirati aero-klub, ali nije imao sreće. To je skup i odgovoran sport. Nije se jednostavno otisnuti u visine a onda padobranom, kroz plava prostranstva mirno letjeti na tvrdo tlo. Može se i život izgubiti. Vlado Wagner, đakovački pilot, već dugo nije bio u visinama. Završio je pilotsku školu koja se sastoji iz nekoliko bitnih dijelova: u prvoj se etapi mora poletjeti, sletjeti i letjeti u zoni aerodroma, u drugom dijelu slijedi grupno letenje, treći dio sadrži akrobaciju, dok se u četvrtom dijelu mora savladati letenje bez vanjske vidljivosti (kabina se pokrije). Vlado Wagner je imao 300 različitih letova i na kraju razgovora zaključuje: -Trebali smo održati aero-klub, makar smo pravili makete aviona i jedrilice. Vjerujem da bi opet bilo prilike i za skokove i za letenje, kao što se ukazala Đakovčanima 1962. godine!

 

                                   Aero klub danas

 

Tako je bilo nekada, a kakva je situacija danas? Postoji li u Đakovu Aero-klub i ima li još uvijek entuzijasta i zaljubljenika u zrakoplovstvo koje je, između ostalog, i jedno od desetak najbolje plaćenih zanimanja na svijetu? Zanimao me nastavak priče. Osim sjećanja na jednu prekrasnu plavu padobranku iz Osijeka i njene skokove, letove zmajeva iznad grada ranih devedesetih, tragične pogibelji smrti Stjepana Belliana – Stiva, jako malo toga znam. U razgovoru koji slijedi, Danko Kočiš, tajnik ZTK grada Đakova i član Aero-kluba “Đakovo”, odgovorio mi je na sva ta pitanja.

Aero-klub Đakovo postoji i danas – priča mi Danko. Osnovani smo 2016. godine, za predsjednika je izabran Vladimir Franjić, dopredsjednik je Ivan Kočiš, a tajnik Anđelko Kopecki.

Klub okuplja ljubitelje aero-aktivnosti, odnosno letače paraglajderima, jedriličare, ljubitelje avio- modelarstva i dronova, sve one koji se bave hobi i sportskim letenjem. Kao novosnovana udruga, za sada nemamo pravo na financiranje od strane grada. Snalazimo se kako znamo a ono što prikupimo od članarine jedina su sredstva kojima raspolažemo.

U organizaciji Zajednice tehničke kulture i našeg Aero kluba, prošle jeseni na Strossmayerovom trgu održana je Smotra aeronautike na kojoj smo predstavili sve svoje sekcije, dosadašnji rad i aktivnosti. Ponosni smo na to što smo uspjeli okupiti brojne gostujuće udruge koje se bave aeronautikom, modelarstvom te drugim područjima tehničke kulture.

Moglo se ovdje osim letjelica pogledati i ponešto stare dokumentacije vezane uz djelovanje aeroklubova na području Đakovštine. Poput članske iskaznice đakovačkog aerokluba “Naša krila” iz  prošloga stoljeća, popis nekadašnjih članova, stare fotografije.

Posebno smo sretni zbog odlične suradnje s OŠ “Vladimir Nazor” gdje nam je jako puno pomogla profesorica Sanja Vidović koja je radila sa djecom koja su na radionicama izrađivala male modele zrakoplova.

Ove godine dobili smo određena sredstva od Zajednice tehničke kulture pa planiramo organizirati još jednu edukaciju za djecu. Riječ je o osnovama leta i izradi modela malih zrakoplova od papirnatih materijala.

Koliko je aktivnih članova?

Pred nama je još puno posla a trenutno imamo petnaestak aktivnih članova. Svi oni dolaze redovito na sastanke i druženja što je ključno za dobar rad kluba.

Nemamo strogo podijeljene sekcije ali ipak Ivan Kočiš i Ivan Juras su zaduženi za paraglajding, Vladimir Franjić i ekipa su u grupi zaduženoj za modele zrakoplova i dronove. Svake nedjelje na Gajgerovoj pustari članovi kluba imaju druženja na kojima isprobavaju leteće modele i testiraju ostalu prateću opremu. Svi zainteresirani mogu ih tamo pronaći i slobodno im se pridružiti, “vrata” su otvorena i svi su dobrodošli.

 

                                        Nove tehnologije

 

Prije se puno više ulagalo, preko Narodne tehnike kupovali su se zrakoplovi, radili hangari i piste. Velika želja svih naših sekcija je da se u Đakovu riješi problem nepostojana sportskog aerodroma. Svi oni koji su postojali u povijesti, a tu prije svega mislim na Gajgerovu pustaru – više ne postoje.

Na području općine Satnica Đakovačka postoji mogućnost da se nešto napravi, zahvaljujući načelniku Željku Šimiću koji je zainteresiran. U planu je pokušati povući sredstva kako bi se taj projekt realizirao. Naravno, prije toga potrebno je ishoditi raznorazna odobrenja što ćemo naravno i pokušati napraviti, dodaje Danko.

Što se tiče tehnike, danas je cjenovno sve puno skuplje, tako da zrakoplov možemo samo sanjati.

U klubu smo se bazirali na letjelice sa četiri ili osam propelera na baterije koje lete i koji imaju mogućnost snimanja iz zraka.

Zatim tu je i paraglajding. Jedro za paraglajding puno se lakše može nabaviti jer je cjenovno pristupačnije. Optimisti smo i entuzijasti. A tko zna što budućnost donosi. Možda se ostvari i san o  sportskom aerodromu i vlastitom  zrakoplovu. Iz tog razloga, očekujemo da netko od naših članova položi zrakoplovni ispit i da ponese naziv pilota, jer. za sada u klubu nemamo nikoga tko je licencirani pilot.

 

                             Planovi i pogled u budućnost

 

Ti nećemo stati. Imamo puno ideja i želimo organizirati još brojne manifestacije. Prošle godine započeli smo sa predstavljanjem malomodelarskih zrakoplova kako bi se uključio što veći broj djece koja su bila prilično zainteresirana. Djeca oduvijek vole tehničku kulturu a u Đakovu, no na žalost vrlo rijetko im se pruži prilika. Kada god je nešto novo, klinci se za to zalijepe kao pčele na med. Puno je zainteresiranih, a da je to tako pokazala je to i već spomenuta Smotra aeronautike i ispunjen Trg prošle godine. Ono što također raduje je i to da je osim djece u programu uživao i veliki broj odraslih.

Smotru Aeronautike podržale su i naše kolege iz klubova iz okruženja. Osijek, Vukovar, Vinkovci, Slavonski Brod. Svi oni bili su pozvani i mogu reći da im je Đakovo prilično zanimljivo. Ipak smo mi srce Slavonije, a najljepše je letjeti iz središta nečega. Još da imamo taj sportski aerodrom…

Bookmark the permalink.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.