Hoćemo li jednu na balote/buće?

 

Piše: Mario Kladarić

 

Dok su mi misli na stadionu u Čakovcu i dok iščekujem rezultat koji će mi dati odgovor na pitanje jesu li nogometaši Đakovo Croatije osigurali trećeligaški status u svojoj turbulentnoj sezoni, što me priznajem  više zanima od Neymarovog zakucavanja pod gredu u susretu Hrvatske i Brazila, naišao sam na članak da su đakovački boćari upisali novu pobjedu nadigravši osječki Donji grad. Kako me još uvijek nije uhvatila nogometna groznica pred nadolazeći Mundijal, ravnodušan sam prema neuvjerljivoj igri Domagoja Vide na beku, lošem drugom poluvremenu i nedorečenom igrom pojedinih igrača  izbornika Dalića. A možda samo sve to spremam pod tepih, dajući im šansu za popravak u narednih trinaest dana, pa razmišljam o boćanju.

Povjesničarski stav o podrijetlu ove igre je podijeljen: jedni smatraju da je podrijetlom iz Baskije, dok drugi smatraju da je podrijetlom iz Italije.

U hrvatskomu jeziku, ovu igru zovu i bućanje (kratko u), odnosno igrati na buće ili na balote. Izraz bućanje i buće prevladava u Zagori i zapadnoj Hercegovini, dok izraz balote u Hrvata prevladava na hrvatskim otocima te u hrvatskom priobalju od Savudrije do Prevlake, kao i u Hrvata iz Boke Kotorske i u hrvatskih autohtonih zajednica u Crnogorskom primorju.

 

Zbog činjenice da za ovu igru nije potrebna snaga i brzina (osim u brzinskim disciplinama), a ozljede su vrlo rijetke (osim kod neopreznih promatrača, kada se boća ili bulin odbije ili naglo odskoči, pa pogodi nekoga), raširena je među svim dobnim skupinama, od 7 do 87.

Glede činjenice da ne treba imati veliku niti posebno pripravljenu površinu (može se igrati na svakakvim podlogama, osim izrazito blatnjavih) za igrati ovu igru, raširena je u svim sredinama, od ruralnih i malomještanskih sredina, gdje je i najraširenija, sve do urbanih sredina. Unatoč činjenici što se igru svojevremeno omalovažavalo u visokourbaniziranim sredinama, gdje ju se smatralo “preseljačkom” i “premalomještanskom”.

 

Sve to saznajem, krateći vrijeme, na Wikipediji, promišljam kako o tom sportu gotovo ništa, jako malo znam. A onda, dok bezuspješno pokušavam zadrijemati na +30 u nedjeljnom popodnevu, smirujuća glazba u polusnu, povezala je svoju priču i kao uvijek imala je za mene drugi plan. Probuđene uspomene katkad dođu niotkud. Pokucaju nepozvane. Umotane u celofan sjećanja. Besplatno na dar.

 

“Zapetljana u ladici odbačenih stvari, sva od prašine vremena, crveno-bijela BASF-ova kazeta, sačuvala mi je od zaborava “And I  Love You So” i “Have i Told You Lately”.

Poput vremeplova, vrtnjom krugova svojih kolutova, na trenutak mi je vratila zalazak sunca davnih predvečerja i poput daška vjetra, iznenadila me sjetnim miksom u “L’appuntamento”. Na zadnjem sjedištu smeđeg fiće opet sam dječak-putnik i udišem nekoć sasvim drugačiji, kasnoproljetni miris prigradskog Kuševca. Na usnama mi okus svježe ubranih zrelih trešanja, u očima svijet u koloru sedamdeset i neke, a misli su mi poput prstiju pijanista što prebiru po tipkama klavira izvodeći “Ballade Pour Adeline”.

I vidim ih opet. U sjeni su borova, malo iznad ceste u blizini pruge. Društvo pored klupe, uz hladno pivo između sebe dovikuje nešto. Na licima im osmijesi. Vidim da se šale. Možda zbog oklade za pečeno prase ili ovaj put igrat će za janje. Tu su, na istom mjestu, i danas dok plovim kroz vrijeme. Kao i uvijek, nećemo stići ni do križanja ceste na putu do kuće, a oni će uz povike i veselje na bočalištu svome u sred žitnih polja,  bacit još jednu na balote/buće.”

Za sve one koji ne znaju, poput mene, boće su izrađene od punog drva ojačanog i učvršćenog čavlima (narodne), plastike (punjene tekućinom ili kojim drugim tvorivom) ili kovine (natjecateljsko igranje).

Boće su kuglastog oblika. Promjer nije stalan, ali obično se izrađuje takve da mogu stati u šaku, odnosno tako da mogu ispuniti šaku.

Bulin ili bula, najmanji predmet u igri, izrađen od drveta i obično obojan crvenom bojom za klasične discipline, ili bijele za tehničke discipline, promjera cca 30 mm.

 

Igra se jedan protiv jednoga, dvoje protiv dvoje, a može se i sa troje protiv troje igrača.

Dopušteno je izbijanje protivničkih ili boća vlastitih igrača, kao i bulina.

Dopušteno je kotrljati (“valjati”) ili baciti boću. Kod bacanja, smije se bacati samo tako da boća napravi lûk. Baca se samo iz ispružene ruke odasprijeda. Nisu dopuštena bacanja kao da se “zakucava”, kao u košarci, niti bacanja kao u bacanju kamena s ramena.

 

Nije dopušteno odigravati od ograde (“od šponde”), i bočne i stražnje. Buća koja je izletila izvan

Cilj je baciti boću tako da se ona što bliže dokotrlja do bulina. Za svaku boću koja je najbliže bulinu, dobiva se bod (punat). Boduju se samo boće koje su bliže bulinu od protivničkih. Igra se dok jedna od ekipa ne postigne 13 punat.

Bookmark the permalink.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.