“Ostanak u ligi je uspjeh!”

RUKOMETNA SEZONA JE ZAVRŠILA. KAKO JU PROCJENJUJE TRENER PERICA MARTIĆ

 

 

Đakovački rukometaši, uz dosta su muka, i dogodine osigurali opstanak u Prvoj B hrvatskoj rukometnoj ligi Sjever. Nakon 26 dugih kola Đakovčani su osvojili dvanaesto mjesto s 15 bodova, a ispod njih nalaze se rukometaši Garešnice i Nove Gradiške koji su ispali iz lige. Status Prvo B ligaša đakovački su rukometaši sačuvali zahvaljujući činjenici da je iz Premijer lige ispao Karlovac koji će dogodine igrati u južnoj skupini. Đakovački rukometaši trenirat će još sljedeći tjedan, a tada slijedi odmor. Kako je sezonu proživio i je li zadovoljan ostvarenim rezultatom upitali smo trenera Pericu Martića.

 

                    Ostanak u ligi je uspjeh!

 

ĐS Sezona je završila. Đakovački rukometaši zauzeli su dvanaesto mjesto i tako ostali u Prvoj B hrvatskoj rukometnoj ligi Sjever. Uspjeh ili neuspjeh?

 

  • S obzirom na sve okolnosti koje su nas pratile od početka prvenstva pa do kraja, rekao bih da je ostanak u ligi uspjeh. Jer kada analiziramo sve što se događalo u ovoj sezoni, ništa osim opstanka nismo mogli očekivati. Pripreme smo počeli s jednom momčadi, a prvenstvo igrali bez nekoliko važnih igrača. Na početku smo imali trojicu igrača iz našičkoga Nexea koji su zbog neizvjesne situacije u klubu otišli: dva brata Vešligaj i Ivanković. Pred početak prvenstva ostali smo bez desnog vanjskoga napadača tako da smo tu poziciju morali „krpati“ s krilnim igračima. Tako je na toj poziciji morao igrati i Ćurić, Jozipović, a na kraju i Klepo. Renato Ćurić, početkom akademske godine, otišao je u Vukovar te je trenirao jednom tjedno s momčadi. U većem dijelu drugog dijela prvenstva, naš najiskusniji igrač Domagoj Perlić bio je ozlijeđen tako da smo bili primorani pomladiti momčad s nekoliko naših kadeta. Njegovu ulogu trebao je nadomjestiti mladi Goluža, međutim, ponekad je za njega, ali i ostale mlade igrače bio preveliki teret nastupiti u tako zahtjevnom natjecanju. U zimskoj stanci uspjeli smo dovesti Vedrana Šaravanju koji je prije dvije sezone branio naše boje. Njegovo iskustvo puno nam je značilo u borbi za opstanak.

U nekim utakmicama neiskustvo nas je koštalo bodova  gdje smo objektivno bili bolji, ali smo u ključnim utakmicama pravili početničke pogreške koje su nas u pravilu stajale poraza. Međutim, u samoj završnici prvenstva, skupili smo glave i odigrali nekoliko odličnih utakmica koje su nam donijeli toliko željeni opstanak. Ključna utakmica bila je protiv Maksimir Pastele koju smo dobili u Đakovu i tada se momčad igrački digla tako da smo do kraja osvojili još šest bodova što nas je dovelo do konačnih 15 bodova. Nakon toga uslijedile su očekivane pobjede protiv Nove Gradiške i Garešnice te u zadnjem kolu odlična igra i pobjeda protiv Medveščaka.

Dakle, mogu zaključiti, bilo je dobrih i loših trenutaka, ali s obzirom na igrački kadar koji se tijekom sezone prepolovio i prisilnim uvođenjem mladih igrača te ozljedama, mogu reći da smo ostvarili cilj: opstanak u ligi.

 

                      Treba obnoviti suradnju s Nexeom!

 

ĐS Đakovačka sportska dvorana godinama je bila neosvojiva tvrđava za mnogo jače klubove nego su sadašnji protivnici. Međutim, mnogi su odnosili bodove iz Đakova?

 

  • Već sam spomenuo da je naš najveći hendikep mlada i neiskusna momčad koja je bila sklona oscilacijama. Bilo je lijepo vidjeti odličnih dvadeset, trideset odigranih minuta, međutim, utakmica traje šezdeset minuta, a mi za takav ritam najčešće nismo imali dovoljan broj igrača. Pokazali smo određene kvalitete, ali za bolji rezultatski učinak potrebno je još dosta strpljenja i napornoga rada. U klubu trenutno osjetimo nedostatak nekoliko rukometnih generacija; recimo nemamo igrača rođenih 1992., 1994. godine pa otprilike sve do 2000. godišta. Tek u posljednjih nekoliko godina intenzivirao se rad s mladima što potvrđuje i odlično peto mjesto na Prvenstvu Hrvatske za mlađe kadete. Međutim, dok ti igrači dođu do seniorskoga pogona proći će nekoliko godina. Međutim, klub iz godine u godinu mora ostvarivati rezultate koji će ga održati u rangu.

 

ĐS Postoji li nekakvo rješenje kako vratiti stari sjaj đakovačkoga rukometa?

  • To se ne može ostvariti preko noći. Danas imamo situaciju da većina igrača ide na fakultet, a to je otežavajuća okolnost s obzirom da Bolonjski proces nje baš naklonjen sportašima. Dakle, mi bismo trebali svaki dan organizirati dolazak na trening naša četiri-pet igrača. To često nije moguće jer studenti imaju različite obveze, a kada vi isplanirate trening, a na njega dođe šest ili sedam igrača, tada je teško uigravati momčad i pripremati ju za važne utakmice. Međutim, oko tih vožnji, nažalost, vidjeli smo nedavni tragični primjer stradanja trenera i mladoga igrača MNK Dinamo. Međutim, s obzirom da danas većina igrača studira, to je jedini mogući način kako donekle redovito trenirati i pripremati se za natjecanje. Osim studija, u Slavoniji trenutno ima nekoliko klubova koji trebaju igrače i tko ponudi bolje uvjete stvar je jasna. Već sada čujem da je Šaravanja otišao u Vinkovce, Borovo , koje je ušlo u Prvu B ligu, već duže vrijeme pokušava dovesti Renata Ćurića koji studira u Vukovaru tako da postoji velika opasnost da ionako smanjeni igrački kadar bude još manji.

 

ĐS U posljednjih nekoliko godina uspostavljena je odlična suradnja s Nexeom. Nekoliko njihovih igrača došlo je na posudbu u Đakovo.

 

  • Ta suradnja bila je odlična. Međutim, tu je uvijek postojao problem što su Našičani nakon prvoga dijela imali pravo povući svoje igrače nazad u klub. Tako da smo često u odlučujućim utakmicama igrali bez „Našičana“. Međutim, ti su nam igrači popunjavali slobodna mjesta. Recimo, Matko Rotim u Đakovu je stekao status jednoga od najboljih pivota lige tako da ga je Nexe odmah vratio u svoj roster. I dva brata Vešligaja stekli su svoje rukometno ime u Đakovu. A u isto vrijeme, nama su odlazili igrači: prvo Tomislav Barberić, pa Ivan Pongračić, Denis Tot, Kristijan Eskeričić, Josip Punda, David Lubar dakle cijela sedmorka. Zamislite da su ti igrači sada na okupu, sigurno bismo se borili za povratak u premijer ligu. Ovako samo tužno možemo voditi statistiku o odlascima naših igrača. Osim igrača, ostali smo i bez nekoliko rukometnih trenera: već ranije u Norveššoj su završili Mlinarević, Pongračić, zatim je otišao bivši tajnik Horvat, u Njemačkoj već dvije godine kao trener radi Jerko Peić, najnoviji odlazak u Njemačku ostvario je Mladen Rajković. To je problem kojega je teško zaustaviti.

 

 

Novi Zakon o športu mora zaštititi male klubove

 

ĐS Kada govorimo o problemu odlaska igrača, koliko je tu grad mogao uspostaviti nekakvu sportsku politiku da se ti odlasci spriječe. Vjerujem da je većina spomenutih igrača otišla prvenstveno zbog egzistencijalnih razloga, a tek nakon toga i rukometnih?

 

  • Većina spomenutih igrača nisu vidjeli svoju perspektivu u smislu zapošljavanja, a rukomet im je pomogao doći u Njemačku i da se, uz redoviti posao, bave i rukometom. U ovom trenutku samo je Kristijan Eskeričić potpisao profesionalni ugovor sa španjolskom Cuencom dok svi ostali rade na svojim radnim mjestima, a tek potom se bave rukometom. Da je u posljednjih 27 godina Grad imao malo sluha, pa đakovačke sportaše pokušao zadržati poslom, vjerujem da bi većina njih i danas ostala u Đakovu. Ovdje ne mislim samo na rukometaše, već na sve sportaše. Međutim, nitko dosada nije na taj problem gledao ovim očima tako da su se odlasci redali jedan za drugim. Naravno, nije to trend samo u rukometu već i u drugim sportovima. I tu trebamo tražiti razloge rezultatskoj stagnaciji đakovačkoga sporta.
  • U posljednje vrijeme pojavljuje se još jedan trend u amaterskim klubovima. Mnogi mladi igrači odlaze u veće klubove već kao kadeti ili juniori. Prvi problem je taj što matični klubovi nemaju nikakva prava od tih odlazaka, a toliko je uloženo i rada i sredstava koja se nikada neće isplatiti. Recimo, u akademiju Balić-Metličić otišla su tri naša kadeta: golman Vladić, Vladović i Omazić. Golman Vladić, koji u ovom trenutku ima 17 godina, već je s 15 godina branio u Prvoj B ligi i tu se zasigurno mogao puno bolje razvijati nego braneći u kadetima spomenute akademije. Ali, jednostavno, to su postali takvi trendovi da svi očekuju naplatiti sportski talent. Ali, znamo da su rijetki oni koji od sporta mogu osigurati svoju egzistenciju. Rekao bih: rijetki su Duvnjaci koji su egzistenciju osigurali od rukometa. Ali, to je u ovom trenutku tako, a bojim se da će, ukoliko se nastavi ovakav trend, đakovački rukomet još više stagnirati.

ĐS Svi smo svjedoci da mladi igrači, oni od 14-15 godina, već odlaze u veće klubove smatrajući da će tako lakše ostvarili profesionalne karijere. Je li to pravi put i koliko je on uspješan?

  • To je trend kojega nameće nogomet kao globalni sport. Mediji su toliko uzdignuli profesionalni sport na način da je to najjednostavniji način doći do novca. Ono što zakon o sportu u Republici Hrvatskoj mora napraviti jest razgraničiti profesionalni i amaterski sport jer, u ovom trenutku, imamo nekakav oblik poluprofesionalizma gdje se i igrači u nižim rangovima plaćaju. Čak nije niti problem u tom plaćanju, već u činjenici da veliki klubovi, bez ikakvih obveza prema matičnom klubu, odvodi mladoga igrača i dalje nastavljaju s njime raditi. Naravno, računajući da će ga sutra prodati i uzeti odštetu. Tu zakon mora zaštititi male klubove koji su ipak proizvođači talenata i bez kojih zasigurno ne bi bilo vrhunskih hrvatskih rukometaša. Ja sam imao tu sreću da sam bio trener dvojici hrvatskih reprezentativaca: u Đakovu su u isto vrijeme trenirali i Domagoj Duvnjak i Marko Kopljar. Zamislite sada koliki je doprinos dao Rukometni klub Đakovo stvarajući njih dvojicu.  Ili recimo da Vladić postane reprezentativni golman, hoće li netko spomenuti da su njegovi počeci vezani uz Đakovo? Možda i hoće, ali hoće li RK Đakovo imati kakve koriste od toga, sigurno neće. Dakle, to je veliki problem koji opterećuje ionako već siromašnije klubove.

ĐS No, vratimo se đakovačkoj rukometnoj stvarnosti. Igrači će na odmor, nova sezona će brzo?

 

  • Treniramo još ovaj tjedan, a nakon toga, slijedi odmor. Vjerujem da će klub dobiti novu upravu koja će pripremati novu sezonu. Mnogi klubovi su već dobrim dijelom riješili pitanje  „rostera“, pa vjerujem da će i nova uprava odmah krenuti s pripremama za novu sezonu.
Bookmark the permalink.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.