Vatreni bećarac navijača-kibicera niskog tlaka

 

Piše: Mario Kladarić

 

Ovih dana kada uglavnom miruju sportski tereni, ako isključimo navijačku groznicu i sjajnu igru naše reprezentacija na Svjetskom prvenstvu u Rusiji koja se bliži svom vrhuncu do onoga što svi potajno iščekujemo,  mi Đakovčani uživamo u vezovskim danima, pa umjesto da nižemo kilometre za kakvom loptom ili bez nje, prepuštamo se “sportskim” pol i pol hladnim gemištima, možda kakvoj kavi ili, ipak, bolje pivu, jer eto sva sreća pa brojnih popratnih vezovskih sadržaja na kojima se srećemo ne nedostaje ni ove godine.

Prava je prilika da prokomentiramo uspješnu ili manje uspješnu sezonu lokalnih klubova, nabacimo pokoji kritički osvrt, izrazimo svoje nezadovoljstvo, ali i da uputimo riječi hvale onima koji to zaslužuju, poput primjerice Florijanu Abramoviću za  jedanaest postignutih zgoditaka u nedavno završenoj sezoni.  Nimalo nisu u sjeni ta naša kibicerska naklapanja o prijelaznim rokovima, kojih usput rečeno, ni među amaterima i niželigašima nikada ne manjka, a bome i jednako su zanimljivi. Naravno da u toj priči nema šeika, bogatih naftaša, a samim time ne vrti se tu lova od koje bi nam se samo i na spomen cifri zavrtjelo u glavi i to puno više od koje čašice plus nečega od gore nabrojanog.

Najbolji đakovački strijelac s 11 golova – Florian Abramović slavi sa suigračima

Brojna problematika s kojom se susreću klubovi, neiscrpan su izvor sportskih tema za razgovor. Nakon naših “stručnih analiza” utakmica Svjetskog prvenstva, dojam je da uživamo u toliko potrebnom zajedništvu i antidepresivu koji nam je charter letom poslala  Hrvatska nogometna reprezentacija, plasiravši se među osam najboljih na Svjetskom prvenstvu. Dominirali su naši momci u skupini, a onda smo dobili Dansku u dramatičnoj završnici, nakon penala. Malo je onih koji to još žele javno izreći, ali sada je potpuno jasno da smo ovdje došli napraviti nešto veliko. Imamo se pravo nadati i vjerovati, i ne vidim razloga zašto ne bi bili svjetski prvaci. Ova generacija to može. Želja i sportski motiv je ogroman, nikako se ne slažem da je to za nas pregolem zalogaj. Srce je dovoljno vatreno i sve nekako miriše na ’98-u, na vezovske dane kada smo pustili suzu radosnicu u Strossmayerovom parku i kada je pivo teklo u potocima uz “Mare i Kate”.

Da je to uistinu tako, sa tom tvrdnjom, pomalo stidljivo slažu se i kladionice. Od jutros treći smo favorit za naslov prvaka! Siguran sam kako će “hopak” i “kazačok” uz balalajku za koji dan utišati vezovske tamburice i  Vatreni bećarac naših momaka uz pomoć navijača-kibicera niskog tlaka.

Bookmark the permalink.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.