Lepoglava zasluženo do bodova!

PRVA B HRVATSKA KUGLAČKA LIGA SJEVER

 

 

  1. KOLO

 

 

 LEPOGLAVA – FORTUNA        7,5:0,5 (3326:3044)

 

 

 

Zbog zauzetosti varaždinske Arene (Europsko rukometno prvenstvo) u čijem se sastavu nalazi i kuglana utakmica 12. kola između Lepoglave i Fortune odigran je tjedan dana ranije. Domaćini su bili apsolutni favoriti, s obzirom da se nalaze na drugom mjestu, a to su potvrdili i na stazama. Đakovčanima su prepustili samo pola boda, a to je uspjelo Ivanu Živkoviću koji je ostvario identičan rezultat kao i njegov protivnik Dražen Posavec. Samo jedan čunj manje (ali poraz u setovima 1:3) ostvario je Zoran Ljubić sa srušenih 525 čunjeva.

Najraspoloženiji pojedinac susreta bio je Ivan Silić koji je prebacio preko 600 čunjeva – točnije 607.

 

 

 

 

POJEDINAČNI REZULTATI:

 

 

Ivan Silić  – Vinko Raspudić     1:0 (607:472)

 

 

Dražen Posavec – Ivan Živković   0,5:0,5 (534:534)

 

 

Zvonimir Plevnjak – Igor Jukić    1:0 (529:508)

 

 

Rajmond Pokrivač – Budimir Dragojević  1:0 (581:513)

 

 

Mladen Vresk – Zoran Ljubić   1:0 (526:525)

 

 

Zlatko Turk – Hrvoje Živković    1:0 (549:492)

 

 

Bernardo Kalauz  262          Miroslav Lončar  240

 

 

Zagreb je logičan slijed moje trenerske karijere!

IGOR BLAŽEVIĆ, ĐAKOVAČKI TENISKI TRENER, DOBIO VRIJEDNO PRIZNANJE HRVATSKOGA TENISKOGA SAVEZA

 

 

 

Kraj je godine i vrijeme kada sportski savezi proglašavaju najbolje pojedince, trenere, zaslužne radnike…. Tako su i na burnoj sjednici Hrvatskoga teniskoga saveza održanoj 28. prosinca u Zagrebu dodijeljene nagrade za 2017. godinu: Marinu Ćiliću (najboljem igraču), Mirjani Lučić Baroni (najboljoj igračici), Dini Prižmiću (najboljem mladom junioru), Admiru Kalenderu (najboljem junioru), Lei Bošković (najboljoj juniorki), Nini Serdarušiću (mladom igraču koji je najviše napredovao u seniorskoj konkurenciji), Jani Fett (igračici koja je najviše napredovala u seniorskoj konkurenciji) te reprezentaciji do 16 godina u sastavu: Duje Ajduković, Admir Kalender i Roko Horvat.

Priznanja su primili i teniski treneri: Igor Blažević (trener reprezentacije do 16 godina), Ivan Cinkuš (trener Marina Čilića), Ivan Ljubičić (trener Rogera Federera) i Marin Bradarić (trener Mirjane Lučić Baroni).

Bio je to odličan povod da na samom kraju 2017. godine porazgovaramo s, nažalost, sada već bivšim đakovačkim trenerom.

 

 

 

 

  1. godina je iza nas. Vama osobno u teniskom smislu bila je jako uspješna?

 

  • Moram priznati da je ovo , za mene osobno, doista bila odlična godina. Uspjesi su počeli već u veljači kada je petnaestogodišnja Laura Mašić postala dvoranska prvakinja Hrvatske, s juniorskom reprezentacijom smo na Europskom prvenstvu, nakon prolaska kvalifikacija, osvojili sedmo mjesto. Nakon toga, u svibnju mjesecu Laura Mašić osvojila je Prvenstvo Hrvatske do 18 godina, a poseban je to bio osjećaj  jer je to ostvarila na domaćim terenima u Đakovu. Nakon toga, uslijedio je reprezentativni uspjeh s juniorskom reprezentacijom koja je osvojila drugo mjesto na Ljetnom europskom prvenstvu. Tim rezultatom plasirali smo se juniorski Davis Cup. U konkurenciji šesnaest momčadi osvojili smo četvrto mjesto.  Vjerujem da mi je ovaj posljednji svjetski rezultat donio i godišnju nagradu. Hrvatski teniski savez svake godine dodjeljuje godišnje nagrade, a ove godine naslijedio sam prošlogodišnjega dobitnika, našega Slavonca Darka Klaića koji je u 2016. godini s reprezentacijom do 12 godina osvojio Ljetno europsko prvenstvo, a to je potvrdio i u ovoj 2017. godini.

Svakako da ova nagrada godi, ona je proizvod moga dugogodišnjega teniskoga rada, truda, ulaganja u sebe. Tijekom karijere završio sam Višu trenersku školu, puno iskustva stekao sam kroz reprezentativne selekcije, redovito sam pohađao Hrvatske teniske kongrese, bio sam i na dva svjetska kongresa tako da se sve spomenuto pretočeno u ovu nagradu.

 

 

 

   Uprava kluba nije imala sluha, logičan je bio odlazak!

 

 

 

Iza vas je više od trideset godina teniskoga, što igračkoga što trenerskoga iskustva. Kakav je osjećaj nakon toliko godina napustiti svoj matični klub?

 

  • kolovoza 1984. godine odradio sam prvu školu tenisa još na igralištu pored današnje Nastavno sportske dvorane. Tada je to bio jedini zemljani teren, a još su bila dva betonska na kojima su igrali gospodin Mika, papa Vili, Mijo Buruš, Mišo Mesić i moj pokojni otac. Od toga zemljanoga terena sve je krenulo. Tada je u Slavoniji bilo mnoštvo turnira na kojima su nastupale stotine mladih igrača. Igrali smo mnogo mečeva, a da nismo, kao danas, morali ići u Zagreb. Kao igrač nisam ostvario neki zapaženiji rezultat jer moju karijeru obilježila je prerana smrt moga oca. Tada sam imao samo 16 godina, a majka nikada nije pokazivala interes na tenis. Bez ozbiljnije podrške nisam mogao igrački napredovati tako da sam se relativno rano okrenuo trenerskom poslu.

 

Nažalost, prije mjesec dana napustili ste Đakovo i matični teniski klub te sreću potražili u Zagrebu. Je li to bila želja za novim dokazivanjem ili nekakav nesporazum s klubom? Kakav je osjećaj napustiti Đakovo?

 

  • Nakon svih ostvarenih dosadašnjih rezultata razgovarao sam s upravom Teniskoga kluba Đakovo o povišici plaće. Međutim, naišao sam na tvrd negativan stav uprave i jednostavno, nakon toga, prihvatio sam ovu zagrebačku ponudu. Usporedbe radi, mogu reći da su odnosi u nekakvim financijskim sredstvima 4:1 u zagrebačku korist. Jednostavno sam rekao: Idem! Naravno, presudna je bila podrška moje obitelji koja je prihvatila moju odluku.

Već sam mjesec dana u Zagrebu gdje trenutno treniram troje mladih hrvatskih tenisačica i tenisača. To su desetogodišnjakinja Niki Tomeljak, jedanaestogodišnji Lovro Maričić i Petra Marčinković dvanaestogodišnjakinja. S njima radim svakodnevno po dva sata, a kao trener sam prijavljen u klubu Top Spin na čijem je čelu predsjednik Branko Horvat, poznato tenisko ime, direktor ATP-a. Odlično sam primljen u klubu i zasada se ne mogu požaliti.

O tome kakav je osjećaj napustiti Đakovo ne mogu puno toga reći jer prošlo je malo vremena. Obitelj je ostala u Đakovu, a ja vikendom dolazim kući pa to izgleda kao gemišt: pola – pola: pola tjedna sam u Zagrebu, pola u Đakovu.

 

 

 

Izborničko mjesto U-12 i U-14 logičan je slijed!

 

 

 

Hrvatski teniski savez imenovao vas je izbornikom reprezentacije do 12 i 14 godina? Jeste li to očekivali?

 

  • Odluka o imenovanju dogodila se u samo dva dana. Kada su me ljudi iz saveza pitali želim li biti trener reprezentacija, to sam odbio jer sam tada još bio u Teniskom klubu Đakovo. Neovisno o ovoj ponudi, iz već spomenutih razloga, prekinuo sam suradnju s TK Đakovo, i nakon toga sam, na nagovor moga prijatelja Roberta Brkljača prihvatio i izborničku funkciju. Već sada su počele pripreme za dva velika Bolton turnira do 14 godina tako da nemamo previše vremena za analize. Jednostavno, treba raditi. S obzirom da sam dvanaest godina bio zamjenik izbornika, mislim da je ovo bio logičan izbor. Osim toga, izbornica djevojčica postala je moja generacijska kolegica Darija Dešković s kojom sam i dosada odlično surađivao.

 

Kad smo već kod Saveza, u četvrtak je održana poprilično zbunjujuća Godišnja skupština na kojoj je puno toga bilo nejasno. Možete li vi objasniti o čemu se zapravo radi?

 

  • Problem je izglasani Statut iz 2016. godine. Taj Statut nije priznat od mjerodavnih državnih institucija, a upravo to je uporište Zagrebačkoga teniskoga saveza da ne priznaju skupštinu HTS-a. Hrvatski teniski savez funkcionira po novom Statutu, a da za to nemaju odobrenje državnih institucija. To je glavni kamen smutnje između Hrvatskoga i Zagrebačkoga teniskoga saveza.

 

 

Laura Mašić WTA je potencijal

 

 

Puno puta ste spomenuli Lauru Mašić. Vašim odlaskom u Zagreb prestala je i suradnja s mladom đakovačkom tenisačicom?

 

  • Suradnja s Laurom Mašić prestala je prije svih ovih događanja vezanih uz moj odlazak u Zagreb. Laura je 1. listopada otišla u Split gdje je mjesec dana trenirala s Marinom Bradarićem, trenerom naše Mirjane Lučić Baroni. Bio sam izuzetno zadovoljan kada sam čuo za tu suradnju i vjerujem da će on i dalje nastaviti brigu za Lauru. Uz njega u Splitu radi i Jozo Dumanić, također bivši Davis Cup reprezentativac. Siguran sam da je dobrim rukama i da će vrijeme to potvrditi. S Laurom sam trenirao punih sedam godina: od devete do šesnaeste godine. Laura sada ulazi u najosjetljiviji dio karijere kada na konačni uspjeh utječe mnogo čimbenika: naravno, najvažniji je onaj financijski jer njene teniske i fizičke sposobnosti uopće nisu sporne. Sada treba putovati na međunarodne turnire, a znamo koliko koštaju avionske karte, pa smještaj. Laura je jako veliki radnik, prava je sportašica, ništa joj nije bilo teško… Bio je užitak raditi s njom i ja joj kao njen prvi trener mogu poželjeti sreću i uspjeh. Uvjeren sam da Laura može ostvariti WTA ranking, a koliko će on biti, rekao sam, ovisi o mnogim čimbenicima.

 

 

 

 

Što mislite o inicijativi Teniskoga kluba Đakovo o izgradnji zatvorenoga teniskoga kompleksa?

 

  • Vidio sam idejno rješenje zatvorenoga teniskoga kompleksa, i moram reći, da sam obišao mnoge teniske centre diljem svijeta, ni po čemu ovaj đakovački ne bi zaostajao za onima puno poznatijima. Centar bi trebao poslužiti za reprezentativne kampove, ali i gostovanja međunarodnih tenisačica i tenisača.

 

Vi ste otišli? Kakva je perspektiva đakovačkoga tenisa?

 

  • Đakovo je oduvijek bio grad talentiranih sportaša. U klubu kao treneri ostaju Mario Beljan, Tomislav Marijanović i Marinko Lukić. Među stotinjak djece već sada se mogu prepoznati oni najtalentiraniji. To su po mojoj procjeni: šestogodišnji Ivan Bobetić koji već ravnopravno nastupa s konkurencijom od osam godina, osmogodišnja Dora Belvanović (igrala na mastersu Slavonije i Baranje do 10 godina). Na državnom mastersu do 10 godina nastupali su Anja Belvanović i Jakov Tomić. Leon Babić Brajko trenutno je 25. na listi HTS-a do 14 godina. Naravno, prostora za napredak ima za sve članove kluba. Nitko se ne mora bojati za budućnost đakovačkoga tenisa.

 

 

Vrijeme je za prve profesionalne WTA bodove!

MLADA ĐAKOVAČKA TENISAČICA LAURA MAŠIĆ U NOVU 2018. KREĆE S NOVIM IZAZOVIMA I NOVOM POSTAVOM

Đakovački tenis oduvijek je imao nadarenih igračica i igrača koji, nažalost, nikada nisu dosegli „teniski Olimp“. Đakovačka javnost već punih devet godina prati karijeru mlade Đakovčanke Laure Mašić čija je teniska karijera na prekretnici. Krajem 2017. godine Laura Mašić preselila je u Split, trenera Igora Blaževića zamijenio je Marin Bradarić. O dosadašnjoj karijeri, pobjedama, naslovima prvakinje Hrvatske, planovima… razgovarali smo s mladom đakovačkom tenisačicom.

Kada bi Laura Mašić morala napisati kratak sastav na temu: Moji teniski počeci!, kako bi to izgledalo?

Tenis sam počela trenirati sa sedam godina, a prvi puta sam na teniske terene otišla sa svojim susjedima Mijom i Šimunom Barberićem. Oni su, doduše, brzo odustali, a ja sam ostala i iz dana u dan tenis me oduševljavao i podvlačio se pod kožu. Iako su moj otac i brat nogometaši, dakle predstavnici kolektivnih sportova, ja uživam u tenisu jer od početka volim puno trenirati i na terenu ovisim sama o sebi. Zahvaljujući mome ocu, koji mi je bio prvi „savjetnik“,  stekla sam sportske navike od samih početaka: na trening bih uvijek dolazila ranije, zagrijala bih se sama i potpuno spremna dočekala početak redovnoga treninga. Uvijek sam na neki način ispaštala jer kada je trener zadao neku vježbu, npr. istrčite pet krugova, većina bi stala već nakon drugoga, tako da su mi često zbog toga prigovarali. Međutim, nisam se puno osvrtala na te provokacije. Nakon prve godine treninga, uslijedio je prvi turnir do osam godina u Valpovu gdje sam u finalu pobijedila, i danas, odličnu prijateljicu Anamariju Medić. Valpova ću se uvijek sjećati jer sam tamo osvojila prvi pobjednički pehar i time pokazala da mogu. Od tada se razvilo rivalstvo između mene i Anamarije; često smo igrale jedna protiv druge, a u tim mečevima ja sam češće pobjeđivala. Tada je Slavonija i Baranja bila izuzetno jak teniski centar jer, osim nas dvije, u generaciju su se pojavile i Sara Anić, Lucija Fay  Iva Bilonić, Olja Ilibašić. Bilo je među nama uvijek odličnih mečeva tako da se među nama, osim sportskoga, razvilo i ono natjecateljsko rivalstvo. Ali, prije toga, uvijek su na prvom mjestu bili prijateljski odnosi. Iz ove grupe djevojaka, u teniskom smislu, do 14 godine izdvojile smo se Anamarija Medić i ja tako da smo obje postale i članice hrvatske reprezentacije. Nama dvjema priključila se i Zagrepčanka Iva Zelić. Reprezentativna karijera prati nas sve do danas, Iva Zelić i ja smo članice reprezentacije do 16 godina, a Anamaria Medić je, nažalost, trenutno izvan terena jer je pri padu s bicikla doživjela trostruki prijelom lakta. Ovi nastupi u reprezentaciji, osim tenisa, otvorili su mi i drugu dimenziju tenisa: stalna putovanja i upoznavanja velikih europskih i svjetskih metropola. Sa petnaest godina bila sam u Japanu, Rusiji, gotovo svim europskim metropolama…

Sa 16 godina višestruka prvakinja Hrvatske!

Kada si shvatila da bi tenis mogao biti i posao?

Moji prvi teniski snovi vezani su uz sestre Jagodić – Anamaria i Leonarda- koje su tada bile najbolje đakovačke tenisačice. Leonarda je za mene bila Serena Williams. Sjećam se da sam Leonardu „ganjala“ da igra protiv mene, ali ona to nije htjela. Ipak, nakon godinu dana, počela sam pobjeđivati Leonardu što mi je bio znak da odlično napredujem. Rano sam upala u reprezentaciju što je također jedan od važnih preduvjeta za napredak. Moju budućnost vidim u tenisu, jer se na terenu odlično osjećam. Svaki sport traži odricanje, a u tenisu je to još i malo okrutnije jer za sve što se dogodi na terenu, sam si kriv, put do vrha teško ovisi o volji i ambicijama roditelja i bliže okoline, a u tenisu bez velikih financijskih sredstava nema uspjeha. Za mene je posebno bilo teško ovo dosadašnje razdoblje jer nisam imala preveliku podršku, tu prije svega mislim na materijalnu, već sam se zajedno s roditeljima snalazila na razne načine. Sada u 16 godini dolazi do prve prave teniske selekcije: u toj dobi vidi se tko ima potencijal i tko se spreman žrtvovati. Jer ponavljam: tenis je ogromna žrtva dok velika većina ljudi često misli kako je sportašima lagano jer „plivaju u lovi“. Kako bih se mogla posvetiti samo tenisu, nakon završene osnovne škole, upisala sam dopisnu školu Birotehnika u Zagrebu, smjer: ekonomist. Uspjela sam položiti prvi razred. Tijekom cijele dosadašnje karijere imala sam veliku podršku u školi: koristim ovu priliku zahvaliti svojoj razrednici Mariji Šapini , nastavnicima, ravnatelju Andriji Šušku koji su imali razumijevanja za moje sportske obveze. I to su važne karike u karijeri jednoga vrhunskoga sportaša.

 

Od 14 do 16 godine potvrdila si svoj talent i na državnoj razini. Postala si višestruka prvakinja Hrvatske!

Početkom 2015. godine, sa samo 14 godina postala sam državna dvoranska prvakinja do 16 godina. Tu sam iznenadila konkurenciju, ali sam odigrala odličan turnir. Doduše, prije toga turnira, odigrala sam jedan zagrebački masters gdje sam finale, nažalost, morala predati zbog ozljede. Ali, na tom turniru izbrusila sam formu za državno prvenstvo. Taj uspjeh ponovila sam i u 2016. godini.

Početkom 2017. godine na državnom seniorskom prvenstvu osvojila sam treće mjesto što je bio odličan pokazatelj dobre teniske godine. U polufinalu sam poražena od hrvatske seniorske FED Cup reprezentativke Tene Lukas i to nakon velike borbe u dva seta po 6:4.

Vrhunac moje dosadašnje karijeri bilo je prošlogodišnje  prvenstvo do 18 godina. Zajedno s trenerom Igorom Blaževićem odlučili smo preskočiti turnir do 16 godina i pokušati osvojiti ovaj do18 godina. Dodatni motiv bio je što se prvenstvo igralo u Đakovu, dakle na domaćem terenu i pred domaćom publikom. Željeli smo vidjeti kako ću se nositi s pritiskom i na moju sreću, sve je dobro završilo. Doduše, to mi je bilo jedno od najtežih turnira jer je vrijeme bilo jako loše, bilo je čak i snijega. Ali, bez problema sam osvojila prvenstvo do 18  godina.  U prošloj godini odigrala sam i nekoliko profesionalnih teniskih turnira do vrijednosti 15.000 dolara, međutim, problem je u tome što moram igrati barem po tri kola kvalifikacija, što sam uvijek pozitivno prolazila, međutim, u prvim kolima obično me očekuju nositeljice koje su bolje rangirane, ali i starije od mene. Posljednji turnir bio je u Trstu gdje sam, nakon tri pobjede u kvalifikacija, prošla i prvo kolo. Bila sam nadomak trećem kolu, ali sam u drugom kolu tijesno izgubila od srpske tenisačice Bojane Marinković, koja je trenutno oko dvjestotoga WTA mjesta. U tom sam meču igrala odlično, ali sam ipak poražena 2:1. Treba biti realan i reći da je ona bolja rangirana od mene, da je deset godina starija od mene. Taj meč potvrdio je da više u pitanju nisu tenisko znanje nego samo iskustvo. Zato mi je tih nekoliko turnira bilo dragocjeno zbog stjecanja iskustva. Vjerujem da će već u 2018. godini doći i prvi profesionalni WTA bodovi, a to će značiti i moj put prema svjetskome vrhu.

Teniski klub Đakovo bio je moj drugi dom!

Đakovačka teniska karijera završila je početkom Nove 2018. godine? Prije tri mjeseca preselila si  se u Split, a postali ste članica HTK Mladost iz Zagreba. Gotovo u isto vrijeme i dosadašnji trener Igor Blažević preselio je u Zagreb?

Đakovo je bio i uvijek će ostati moj grad. Na teniskim igralištima provela sam sigurno pola dosadašnjega života. S obzirom da sam sparing partnere često morala tražiti u muškoj konkurenciji, uvijek su tu bili đakovački tenisači: Dario Marinić, Tihomir Hardi, Ivan Ramčić, Matej Lazarević. I ovim im se putem još jednom zahvaljujem. Kada sam osvajala turnire, u klubu bi organizirali domjenke, svi u klubu bili su uz mene. Jednostavno, Teniski klub Đakovo bio je moj drugi dom. Sjećam se da su mi govorili kako će na tenisu izgraditi jednu sobu za mene. Doista sam se osjećala kao dijete kluba.

Ovim putem moram se zahvaliti i mojoj psihološkoj trenerici Ivani Sadaić koja mi je punu pomogla u metalnoj disciplini. Ja sam perfekcionistica i uvijek sve želim dovesti do savršenstva. Recimo, od deset udaraca, ako pogriješim u jednom, bila sam nezadovoljna.  Sada je to moja trenerica promijenila, fokusiram se na dobru igru prihvaćajući da su i pogrješke sastavni dio igre. Nakon svakog natjecanja razgovaramo, analiziramo mečeve… Njezina pomoć donijela mi je potrebnu mirnoću u igri i strpljivost u građenju poena u igri.

U 2018. lov na prve profesionalne bodove

Sada kreće splitska teniska karijera i suradnja s novim trenerom Marinom Bradarićem?

Međutim, došlo je vrijeme kada moja karijera treba nadogradnju, odnosno bolje uvjete i organizaciju. U listopada sam otišla u Split, a samo mjesec dana kasnije, klub je napustio i moj trener Igor Blažević. Naša suradnja trajala je punih devet godina, on me naučio svemu u tenisu, bodrio me kada mi je bilo teško, uživao u svim mojim uspjesima. Jednostavno, on je često bio i moj drugi otac jer sam jako puno vremena provela s njim. On će uvijek ostati moj prvi trener i njemu ću biti najzahvalnija za eventualni uspjeh, ukoliko do njega dođem. Igor se preselio u Zagreb gdje će raditi s naprednim hrvatskim igračicama i igračima i sigurno da se želi dokazati u profesionalnim teniskim vodama. Jednostavno, sve najbolje o Igoru Blaževiću. No, da ne bi ovo izgledalo kao neki definitivni oproštaj, nije tako jer sam i dalje u kontaktu s njim i svim dečkima iz Đakova. Tenis u Đakovu ne završava mojim i Igorovim odlaskom, ali moja karijera ide dalje. Preselila sam se u Split gdje trenutno radim s trenerom Marinom Bradarićem koji je trenutno i trener hrvatske tenisačice Mirjane Lučić Baroni. Međutim, prije toga, veliku ulogu odigrali su Mario i Iris Konjuh, roditelji tenisačice Ane Konjuh koji su nam puno pomogli u dosadašnjoj karijeri. Kada smo mama, tata i ja ili na odmoru u Splitu, sastali smo se s Marinom Bradarićem koji je htio vidjeti moje mogućnosti. Nakon toga, bila sam na petodnevnom testiranju kojega sam uspješno prošla. I tako je krenula naša suradnja. Kada je trener izvan Splita, sa mnom trenira Jozo Dumanić, također bivši Davis cup reprezentativac, generacija je Gorana Ivaniševića. U posljednja dva mjeseca puno sam napredovala u servisu i bachandu, trošim manje energije, a bolje igram, imam puno  više samopouzdanja…

godine upravo je krenula. Kakvi su teniski planovi pred Laurom Mašić?

U petak odlazim u Split i počinjem pripreme za seniorsko i juniorsko dvoransko državno prvenstvo koje se ove godine igra u Ogulinu. Branim titulu juniorske prvakinje Hrvatske i to će mi biti veliki izazov. Nakon toga, slijede reprezentativni nastupi, a ove godine planiramo odigrati i barem osam profesionalnih turnira gdje bih trebala „uhvatiti“ i prve profesionalne WTA bodove. Vjerujem da će 2018. godina biti bolja od prošle. Osnovni cilj mi je osvajanje prvih bodova koji će mi olakšati put prema profesionalnoj karijeri.

Proglašenje najboljih sportaša 17. siječnja 2018. u 19:00 sati

PROSUDBENA KOMISIJA IZBORA NAJBOLJIH SPORTAŠA, SPORTAŠICA I SPORTSKIH KOLEKTIVA GRADA ĐAKOVA IZABRALA NAJBOLJE U 2017. GODINI

 

Sportska 2017.godine je iza nas. Kao i svake godine, Zajednica športskih udruga grada Đakova i i Grad Đakovo, i ove će godine napraviti sportsku „inventuru“ u već tradicionalnom Izboru najboljih sportaša, sportašica i sportskih kolektiva u 2017. godini. Svečanost će se održati 17. siječnja s početkom u 19:00 sati u Hrvatskom domu kulture.

Tko će ponijeti titulu najboljih u 2017. godini? Na to pitanje odgovor su dali u četvrtak, 4. siječnja, kada je svoju sjednicu imala prosudbena komisija koje je zaprimila sve kandidature i donijela odluku o najboljima. Komisiju su činili: Tihomir Benke, predsjednik ZŠU Đakovo, Robert Francem, zamjenik gradonačelnika grada Đakova, Tina Blažević, članica Izvršnoga odbora ZŠU Đakovo, Ivan Hrga, tajnik Nogometnog središta Đakovo i Tomislav Drmić, član Skupštine ZŠU Đakovo.

 

 

 

Sjednica Prosudbene komisije Izbora najboljih sportaša, sportašica i sportskih kolektiva grada Đakova

 

Nominirani sportaši, sportašice i sportski kolektivi Grada Đakova za 2017. godinu su:

 

SPORTAŠI:

 

  1. Dubravko Aladić, Atletski klub SLA Ante Perić, Đakovo

 

  1. Ivan Car, Košarkaški klub Đakovo

 

  1. Andrej Kedveš, Kickboxing klub Blitz Đakovo

 

  1. Domagoj Perlić, Rukometni klub Đakovo

 

SPORTAŠICE

 

  1. Lucija Beljan, Rukometni klub Đakovo

 

  1. Maja Maričić, Odbojkaški klub Đakovo

 

  1. Laura Mašić, Teniski klub Đakovo

 

  1. Karmela Mićan, Šahovski klub Đakovo Lim-mont

 

  1. Dalija Perković, Kuglački klub Đakovo

 

  1. Tea Tosenberger, Konjički klub Đakovo

 

MUŠKE MOMČADI

 

 

  1. Atletski klub SLA Ante Perić Đakovo

 

  1. Košarkaški klub Đakovo

 

  1. Šahovski klub Đakovo Lim-mont

 

 

  1. Rukometni klub Đakovo

 

 

ŽENSKE EKIPE

 

 

  1. Kuglački klub Đakovo

 

  1. Odbojkaški klub Đakovo

 

  1. Rukometni klub Đakovo

 

  1. Šahovski klub Đakovo Lim-mont

 

NADA GODINE

 

  1. Leon Babić Brajko, Teniski klub Đakovo

 

  1. Ivan Bilać, Atletski klub SLA Ante Perić, Đakovo

 

  1. Klara Birtić, Rukometni klub Đakovo

 

  1. Anela Gajić, odbojkaški klub Đakovo

 

  1. Ivan Miličević, Košarkaški klub Đakovo

 

  1. Frano Raguž, Šahovski klub „Dama“ Đakovo

 

  1. Ivan Stipić, Rukometni klub Đakovo

 

 

 

NAJBOLJI TRENER

 

 

  1. Igor Blažević, Teniski klub Đakovo

 

  1. Dragan Božić, Odbojkaški klub Đakovo

 

  1. Boris Lubar, Rukometni klub Đakovo

Za “Samo pozitivu” čista petica!

UDRUGA OTVARAČ I NOGOMETNI KLUB DRAČICE JOŠ JEDNOM POKAZALE VELIKO HUMANITARNO SRCE

 

 

 

 

 

Treći puta zaredom, u okviru Malonogometnog božićnoga turnira „Đakovo 2017.“, Nogometni klub Dračice organizirao je  sportsko-humanitarnu manifestaciju „Samo pozitiva“ u kojoj već tradicionalno sudjeluje i Rukometni klub Đakovo. Sav prihod s ove akcije bit će uplaćen na račun Osnovne škole Ivana Gorana Kovačića za nabavku uređaja Play Atention koji je namijenjen učenicima s ADHD poremećajem.

Ovu tradicionalnu priredbu otvorile su članice đakovačkim mažoretkinja, a nakon toga, oko tisuću gledatelja pozdravili su predstavnici organizatora. U ime Nogometnog kluba Dračice gledateljima se zahvalio predsjednik kluba Ivan Bilandžić, a u ime Rukometnoga kluba Đakovo dobru zabavu svima zaželio je kapetan Krešimir Klepo.

Objema momčadima, u ime Osnovne škole Ivana Gorana Kovačića, zahvalila je i prigodne poklone uručila defektologinja škole Antonija Božić, a član Uprave NK Dračica poklon je uručio Goranovoj defektologinji.

U rukometno – nogometnom susretu više umijeća imali su rukometaši koji su u prvom rukometnom poluvremenu poveli 7:5. U drugom nogometnom poluvremenu utakmica je završila bez golova.

 

 

 

Kod Dračičana uvijek nešto novo…

 

 

 

 

Kako bi zahvalili publici na prilozima za humanitarnu akciju, Dračičani uvijek imaju nekog asa u rukavu. Tako je u poluvremenu utakmice publiku zabavio Rafael Spajić, svjetski poznati nogometni žongler.

Na samom kraju, Dračičani su doista iznenadili sve u publici jer su prezentirali i novi oblik nogometne igre – Balloon Football, odnosno nogomet u balonu. S obzirom da su igrači i jednoga i drugoga kluba po prvi puta nastupili u novoj sportskoj opremi – balonu – bilo je dosta tehničkih nedorečenosti koje su ugodno i lijepo nasmijale đakovačku publiku.

I opet su Dračičani barem na trenutak odagnali sve crne misli i probleme s kojima se ljudi svakodnevno susreću. I zato za „Samo pozitivu“ čista petica!

 

 

Damir Lelas vraća se na klupu Đakovo Croatije!

 

POČELA OPERACIJA SPAŠAVANJA HNK ĐAKOVO CROATIA

 

 

Damir Lelas vraća se na klupu Đakovo Croatije!

 

 

Tijekom jesenskoga dijela prvenstva Treće hrvatske nogometne lige Istok nogometaši Đakovo Croatije susretali su se s mnoštvom problema. Rezultati im nisu išli na ruku tako da su na kraju jesenskoga dijela završili na 14. mjestu sa samo 12 bodova. Đakovčani su ostvarili tri pobjede i tri su puta remizirali, a doživjeli su čak devet poraza. Sredinom prvenstva došlo je i do smjene trenera. Klupu je mora napustiti Antun Labak, a njega je zamijenio njegov pomoćnih Hrvoje Piplica. Međutim, ni ta promjena nije značajnije promijenila igru niti rezultate. Osim toga, u zraku se stalno osjećala atmosfera nedavnih izbora nakon kojih je s gradonačelničkoga mjesta sišao Zoran Vinković koji je gajio neskrivenu simpatiju prema HNK Đakovo Croatia i koji je bio najglasniji zagovornik spajanja dvaju đakovačkih klubova – Đakova i Croatije – u novi HNK Đakovo Croatia. Nova vlast nagovijestila je temeljite promjene u vodstvu i vođenju đakovačkoga trećeligaša. Tako je godišnja skupština bila zakazana za sredinu prosinca prošle godine, međutim, naglo je termin godišnje skupštine prebačen na veljaču. Tijekom prvenstva i igrački kadar se osipao, tako su klub neposredno prije početka prvenstva napustili:  Antonio Kerovec (Zrinski Jurjevac), Josip Milardović (Torpedo Kuševac), Josip Mišić (Ratar Piškorevci), Marin Galić (Omladinac Josipovac), Ivan Dominković (Borac Kneževi Vinogradi), Mihael Kerovec (Zrinski Jurjevac), Mihael Pongračić (Šibenik), Igor Čečura (Dračice), Neven Grbeša (Zrinski Jurjevac), a tijekom natjecanja otišli su: Bogdanović (fakultet), golman Gavljak (odustao, a sada potpisao josipovački Omladinac), Delić (otišao u Torpedo). Osim odlazaka, polusezonu su obilježile i teške ozljede tako da od samoga početka Đakovčani nisu mogli računati na Zorana Bosaka (operacija koljena), au drugom dijelu prvenstva teške ozljede zadobili su Luka Matković i Dino Stipanović.

 

 

       Damir Lelas prihvatio „vrući krumpir“

 

 

Dok se igrači Đakovo Croatije nalaze na odmoru, retuširana uprava potpomognuta s nekoliko novih ljudi koje će u upravu implementirati na godišnjoj skupštini, krenuli su u pripremu proljetnoga dijela prvenstva. Prvi korak je učinjen: nakon razgovora s nekoliko kandidata, trenerskoga posla prihvatio se Damir Lelas, trener koji je prije tri godine dao ostavku i napustio klub te prvo otišao u satničku Mladost, a potom prešao u Zrinski iz Jurjevca. Trener Lelas je u jesenskom dijelu prvenstva s Jurjevčanima osvojio titulu jesenskoga prvaka ostvarivši 10 pobjeda, tri remija i samo dva poraza. Jurjevčani su zabili 33, a primili samo osam golova. S 33 boda prezimit će na prvom mjestu.

Pred novim trenerom bit će zahtjevna proljetna polusezona u kojoj će osnovni cilj biti očuvanje trećeligaškoga statusa. Trener Lelas svakako će morati osnažiti igrački kadar i vratiti vjeru u momčad koja je izgubila prepoznatljivi nogometni stil, ali i pronaći raspoložene napadače jer Đakovčani su postigli samo 12 golova od čega je Florian Abramović sam postigao sedam (četiri iz kaznenih udaraca). Dakle, neefikasnost je još jedan problem koja treba riješiti. I dakako, ispod Đakovčana u ovom su trenutku samo Varteks s istim brojem bodova (12) i Belišće s dva boda manje (10).

I treća, ne manje važna činjenica, da đakovački klubovi u trenutku pisanja ovoga članka još uvijek ne znaju, barem službeno, iznos s kojim će moći raspolagati u 2018. godini.

Na posljednjem sastanku u 2017. godini uprava kluba obznanila je da će proljetne pripreme početi 15. siječnja 2018. godine.