Utrke iz kutka “sporog” trkača!

ZAŠTO SAM S PONOSOM U KLUBU “SPORI TRKAČ”!

Piše: Mario Kladarić

 

Zato je trčanje poput dugotrajne veze — mora se graditi sporo, na kvalitetnim temeljima koji traju godinama i desetljećima. U trčanju brzina često nije vrlina!

 

Ponukan nedavno objavljenim postom i raspravom na jednoj tematskoj Facebook grupi o trčanju, razmišljam o ulozi “sporog” trkača na popularnim “desetkama” ili polumaratonima. Tko smo mi “spori”? Tko smo mi sa začelja? Koji su nam motivi i zašto uopće sudjelujemo na utrkama? Puno je tu pitanja. Kako to objasniti onome tko se smatra natjecateljem, a ne tek sudionikom.

Kako pojasniti da smo mi ona velika većina koja uživa u trčanju i da nismo opterećeni rezultatom. Realno i iskreno, počesto ga i ne možemo ostvariti. Imamo obitelji, posao, obaveze a poneki i godina koje nas već same po sebi limitiraju. Ne možemo i ne stignemo dovoljno trenirati. Vikendaši smo. Vikend je jedini termin kada možemo odvojiti vrijeme za poneku dužinu. Ne zamaramo se istrčavanjem dionica u toj mjeri da bismo bili ne znam koliko brži. To nam i nije motiv.

Mario Kladarić na osječkom polumaratonu

 Utrke su nešto čime se radujemo!

Mi ne pripadamo klubovima. Ne skupljamo bodove. Možda pripadamo tek udrugama, školama trčanja ili sličnim zajednicama. Mi jednostavno volimo trčanje kao vid rekreacije, nauštrb svega. Težimo zdravom načinu života, mada imamo i puno nesportskih dana. Treba nam friškog zraka. Istrčavamo svoje rute u svim vremenskim uvjetima kao samotnjaci, a društvena smo bića. Trkačka zajednica čini nas sretnim. Sklapamo divna prijateljstva.

Utrke su nešto čemu se radujemo. Volimo te susrete. Poput svečanosti su i dođu nam kao nagrada za uloženi trud. Kada dođemo na utrku, radujemo se bogatom startnom paketu. Turisti smo u gradu organizatora. Privlačna nam je i gastronomija podneblja u kojem se nalazimo, a često baš za trpezom restorana dogovaramo neka buduća druženja.

 

Možda smo čudaci, ali nas organizatori vole!

Volimo i fotografiju. Sportsku. Kako prije, tako i za vrijeme i poslije utrke, fotkamo se. Bilježimo za svoje albume uspomena. Postavljamo ih na društvene mreže. Možda smo čudaci. Većina nas i ne izgleda poput trkača. Puno nas je s viškom kilograma. Na utrci nama je važnija duljina a ne brzina. Na to smo ponosni. Rekreativci smo koji daju sve od sebe bez obzira na rezultat.

Ma što netko mislio o nama bitni smo. Imamo određenu kupovnu moć. Kupujemo tenisice, sportsku opremu, trkačke gadgete, gelove… Trgovci sportskom opremom žive od nas. I ne samo oni. Velikim dijelom mi smo ti koji financiramo te iste utrke. Organizatori nas vole jer smo platežna masa, a nisu zanemarivi troškovi organizacije. Osim toga, nije isto kada je 100–200 prijavljenih ili 1000 ili 2000 sudionika. Medijima činimo utrke zanimljivijima. Mislim da ni “brzima” nije gušt bez nas. Pokušavam zamisliti kako bi izgledao zagrebački, splitski, osječki ili bilo koji drugi polumaraton bez nas.

I na kraju, ono pitanje nakon utrke: Za koliko si istrčao? — totalno nam je nebitno. Osmijeh s fotkom medalje oko vrata dovoljno govori sam za sebe.

Zar je važno? Kome?

Pridruži nam se sljedeću utrku. Ako možemo mi, možeš i ti.

Mi “spori” brži smo od svih foteljaša.

Izvedi narod moj (košarkaški), o Gospode, u Obećanu zemlju Hanaan…

MUKE NAŠE SVAGDAŠNJE (KOŠARKAŠKE)

 

Sjedim još vruće glave, nakon naše pobjede nad Nizozemskom, i pitam se koliko uopće razumijem ovaj sport koji se košarkom zove. Posebice hrvatskom.

No, dopustite da se predstavim. Nogomet sam igrao do svoje petnaeste godine, a nakon toga sam počeo igrati košarku. Bio sam samo solidan lokalni košarkaš koji je među slavonsko-baranjskim obručima proveo punih 18 godina. Bilo je to od 1981. do 1998. godine, dakle vrijeme kada je hrvatska košarka bila na vrhuncu svoje moći. Stoga ću si dopustiti nekoliko misli o stanju hrvatske košarke danas!

 

„I narodi su djeca velika…”

 

„I narodi su djeca velika/Što lako im je kupit igračke!“ stihovi su Silvija Strahimira Kranjčevića iz njegove antologijske pjesme Mojsije. A upravo tako se već desetljećima ponašaju čelništva Hrvatskoga košarkaškoga saveza?

Krenut ću s nekim nelogičnostima  koje su pratile Hrvatski košarkaški savez u ne tako dalekoj prošlosti.

Zar nije čudno da je Zagrebački košarkaški savez bira osam predstavnika u Skupštinu Saveza. Među tih osam niti jedan predstavnik nije iz Cedevite, prvaka Hrvatske, pobjednika Kupa i člana europskih natjecanja.

HKS usvaja financijski plan uz obrazloženje: Sada nemamo ideju kako doći do toga novca, ali to ćemo već riješiti.

Savez dobio novoga predsjednika Ivana Šukera (zahvaljujući teškom lobiranje Ace Petrovića) za kojega do odlaska s dužnosti nismo znali je li prema Zakonu o državnim dužnosnicima uopće i mogao biti izabran.

Aco izbornik, Aco nije izbornik…

 

 

Dečki, bili ste odlični košarkaši, ali…

 

Neću pričati o tome da već dva i pol desetljeća nismo vidjeli europsku, svjetsku ili olimpijsku košarkašku medalju, još su nam svježe rane s nedavnoga Europskoga prvenstva na kojemu je sve mirišilo na medalju, ali smo ponovo shvatili da nemamo vođu koji će preuzeti odgovornost kada je frka. Nakon ere Ace Petrovića i odlaska danas pokojnoga Danka Radića te kratko lutanje sa Šukerom i sada s našim srebrnim olimpijcima Stojkom Vrankovićem, Dinom Rađom i Jokom Vrankovićem na čelu saveza.

Zar smo zaboravili da savjetnik Saveza Dino Rađa svojevremeno nije htio igrati za reprezentaciju jer je sa svojom brodicom morao jedriti zadarskim akvatorijem. Pri tome, kritizirajući Savez kako ne može igračima osigurati niti iole kvalitetnu sportsku opremu. A to je pričao igrač koji je u svojoj karijeri zaradio desetke milijuna dolara. Zar nismo Toniju Kukoču morali prijetiti odlaskom u vojsku da bi igrao za reprezentaciju. Zar smo sve to zaboravili? A to su ključni ljudi koji sada kreiraju politiku Saveza. Zar Joke Vranković, sadašnji tajnik, nije bio izbornik reprezentacije koja nije napravila ništa. A kako je i mogao napraviti nešto kada su mu naturalizirane Hrvate na pripremama u Osijeku vozali po gradu u Konzumovim kolicima za kupnju. Zar ti ljudi nisu pokazali što znaju u upravljanju košarkom?

 

Izbornik „onaj Skelin koji je igrao za Cibonu!“

 

Kao novinar, poslije prvih kvalifikacijskih utakmica za svjetsko prvenstvo, napravio sam malu anketu: pitao sam bivše đakovačke košarkaše (one koji nisu ostvarili baš dugotrajne karijere) znaju li tko je izbornik košarkaške reprezentacije. Njih devet (od deset) bilo je uvjereno da je novi izbornik “onaj Skelin koji je igrao za Cibonu“. Eto, toliko o izborniku!

O kvalifikacijama mogu samo reći: Hvala Novoj TV jer imaju seriju Čista ljubav. Kada se osuđeni gledati Patnje mladoga Skelina, povremeno prebacite na Novu TV i odmorite dušu… Od hrvatske košarke! Jer doista je tužno gledati neke tamo mladiće koji nisu mogli niti sanjati da će jednoga dana nositi hrvatski dres. Recimo, svi sada slažu hvalospjeve oko maloga Uljarevića, a nitko neće reći da je mali iz Osijeka upao u reprezentaciju tek kada Simona nisu pustili iz Anadolu Efesa. Toliko o prilici koju je izbornik dao mladom osječkom košarkašu. Izbornička filozofija bila je: Ajde mali, kada nikoga ne ide, probaj i ti!“. Dakako, nisu kriva ta dica već oni koji su stvorili takve uvjete da u reprezentaciju može bilo tko. Taj mali Uljarević je do prije nekoliko godina trčao đakovačkom dvoranom i što je najvažnije nije bio najbolji. Mjeru su mu uzimali Hajdiji, Milkiji, Šuciji… A sada je reprezentativac Hrvatske. Ma, dajte!

Prošli tjedan sam u mom omiljenom kafiću, njegovom omiljenom gazdi (bivšem košarkašu) rekao da ode na dva-tri treninga lokalnoga kluba i da se zaputi u Zadar i zaigra za reprezentaciju. On je sredinom devedesetih Ciboni zabijao 25 poena, a to danas u ovoj reprezentaciji ne može nitko.

Bože dragi, izgubiti od Rumunjske i pobijediti Nizozemsku s 4 poena! Gospodo, kolektivna ostavka i pustite ljude iz Cedevite da postave Savez na stabilne noge. Jer očito da lošije od ovoga što vi servirate hrvatskoj košarkaškoj javnosti, ne može biti.

 

                 Prva liga je druga, druga je treća…

 

Nisam niti sanjao da ću žaliti za nekadašnjim predsjednikom Saveza Dankom Radićem (nažalost preminuo prije mjesec dana) kojega su mediji razapinjali za sve i svašta. A što danas čini čelništvo saveza?

Savez je uspio napraviti novi ustroj natjecanja: imamo premijernu ligu (Hrvatski telekom premijerna liga s 13 klubova) , pa prvu ligu, drugu i treću. A Prva liga je druga, druga je treća kako bismo pokazali kreativnost koja je nedostajala Savezu. Prisjetit ću se ovdje nekih „bisernih“ kreacija Saveza: 2000. godine Savez donosi odluku da u nižim rangovima ne mogu igrati igrači stariji od 22 godine, a nakon toga, dobna granica spuštena je na 18 godina. Razlog: treba mladima dati priliku za  napredak. U novije vrijeme, ponovo smo eksperimentirali: uveli smo pravilo o zaštićenom igraču, pa nismo dobili niti jednoga mladoga igrača. Pa smo sada stvorili jedinstvenu prvu ligu (drugi rang natjecanja) u kojoj jedini slavonsko-baranjski predstavnik Borovo ima dvije pobjede i 12 poraza. Ali, ni to nije važno već činjenica da svaka dva tjedna imaju glavobolju jer treba organizirati odlazak na neko od „morskih“ gostovanja. Nemojte zaboraviti da su košarkaši Belišća odustali od natjecanja jer nisu mogli složiti roster, odnosno nisu pronašli dovoljno dobra pojačanja kako bi bili konkurentni u ligi. Druga liga Istok u ovom trenutku ima devet klubova s tim što Osječki sokol igra izvan konkurencije kao druga momčad prvoligaša vrijednosnica Osijek. Podsjetimo se ovogodišnjega Kupa Krešimira Ćosića u kojemu su mnogobrojne utakmice otkazivanje jer su klubovi znali da će izgubiti pa su štedjeli novac. Npr. Momčad iz  Ludbrega ne dođe na kup utakmicu u Đakovo.

A sredinom devedesetih godina prošloga stoljeća  postojale su tri A – 2 lige regionalno podijeljene i te su lige imale deset klubova. Dakle, 30 drugoligaških klubova od kojih su dva mogla u prvu ligu. Sve momčadi imale su popunjene rostere kvalitetnim igračima, a utakmice je pratilo i po 400 do 500 gledatelja.

Ali, još važnija je činjenica da su i B lige bile kvalitetne odnosno da je tamo bilo odličnih igrača koji su dokazivali za ulazak u rang više. Dakle, bilo je 12 momčadi sa solidnim igračkim kadrom. A sada B liga Istok (čitaj: Treća liga) ima ni manje ni više nego pet momčadi od kojih su dvije izvan konkurencije. Jadno da ne može biti jadnije.

I što preostaje našem hrvatskom (košarkaškom) narodu? Pozvati se na Kranjčevićevog Mojsija i zavapiti: Odvedi narod moj (košarkaški), o Gospode,/ u Obećanu zemlju Hanaan (gdje se igra svjetsko prvenstvo).

Jer prema viđenome na košarkaškom terenima, jedino nam to preostaje.

Novi (stari) predsjednik Mato Veselinović, dopredsjednici Jozo Bešlić i Ivan Mikulić!

ODRŽANA IZBORNA GODIŠNJA SKUPŠTINA NOGOMETNOG SREDIŠTA ĐAKOVO

 

U ponedjeljak, 19.veljače, u Restoranu Laguna održana je Izora godišnja skupština Nogometnog središta Đakovo. Na skupštini je bilo 25 članova koji su imali pravo glasa, a kao gosti bili su nazočni Ante Vučemilović Šimunović, potpredsjednik Hrvatskoga nogometnoga saveza i Željko Bel, tajnik Županijskoga nogometnoga saveza Osječko-baranjske županije te đakovački zamjenici gradonačelnika Antun Galić i Robert Francem. U pozdravnoj riječi potpredsjednik HNS-a pozdravio je sve članove skupštine ističući veliki razvojni projekt Hrvatskoga nogometnoga saveza, a to je izgradnja Kuće nogometa koja će biti izgrađena na 600 metara kvadratnih. Ova investicija bit će velika potpora slavonsko-baranjskom nogometu koji je jedan od najvećih nogometnih saveza. Osječki gosti zaželjeli su nogometnim klubovima puno uspjeha u proljetnom dijelu prvenstva.

Za novoga (staroga) predsjednika izabran je Mato Veselinović, a dopredsjednici su postali Jozo Bešlić (NK Velebit Potnjani) i Ivan Mikulić (HNK Đakovo Croatia). Novi Izvršni odbor čini 13 članova: Mato Veselinović, Jozo Bešlić, Ivan Mikulić, Danijel Perić, Krešimir Rašić, Mato Katalenić, Stjepan Hrga, Tomislav Šetka, Stjepan Ljubej, Marin Marinović, Pero Duspara, Ivan Milković i Romeo Marjanović.

Novi (stari) predsjednik NS Đakovo (prvi s lijeva) Mato Veselinovć

Članovi Nadzornoga odbora postali su: Miljenko Barišić, Davor Lacković i Ivan Borčić.

Podsjetimo, prvenstvo Treće hrvatske nogometne lige Istok u kojemu nastupa HNK Đakovo Croatia i Međužupanijske nogometne lige Slavonije i Baranje počinje 3. ožujka, Prva i Druga županijska liga kreće 11. ožujka, a Liga Nogometnog središta Đakovo 18. ožujka.

Rukometaši dočekuju mlade “zagrebaše”, rukometašice kreću u Brodu, odbojkašice u Rijeci, nogometaši Đakovo Croatije protiv Oriolika…

ĐAKOVAČKI SPORTSKI VIKEND

 

PRVA B HRVATSKA RUKOMETNA LIGA SJEVER

 

  1. KOLO – SUBOTA, 19:00 sati

ĐAKOVO – PPD ZAGREB II

Nakon početnoga poraza od Moslavine đakovački rukometaši imaju priliku popraviti dojam protiv druge momčadi PPD Zagreba. Ovo je vrlo važna utakmica za Đakovčanke jer bi pobjedom pobjegli svojim pratiocima Garešnici i Novoj Gradišci, ali bi uhvatili i priključak s Osijekom koji se nalazi ispred njih. Međutim, ne treba zaboraviti da zagrebačku momčad čine najbolji talentirani mladi igrači koji mogu pobijediti bilo kojega protivnika u ligi. Ali, Đakovčanima gori pod nogama i sve osim pobjede bio bi još jedna propuštena meč lopta. Dakle, žutima igra samo pobjeda, a do nje će lakše uz podršku svoje vjeren publike.

 

* * * * *

 

DRUGA HRVATSKA RUKOMETNA LIGA SJEVER

 

  1. KOLO – SUBOTA, 20:00 sati

 

  BROD – ĐAKOVO

Đakovačke rukometašice mirno i samozatajno su odradile pripreme za proljetni dio prvenstva. Podsjetimo da su Đakovčanke jesenski dio prvenstva završile na sedmom mjestu s deset bodova, dok su Brođanke posljednje sa samo tri boda. U prvom kolu đakovačke su rukometašice upisale visoku pobjedu 30:20 protiv Brođanki tako da ovi podaci sugeriraju laganu gostujuću pobjedu. Međutim, to prvo treba potvrditi na terenu.

 

* * * * *

 

PRVA B HRVATSKA ODBOJKAŠKA LIGA – SKUPINA 4

 

  1. KOLO – SUBOTA, 19:00 sati

 

KOSTRENA – ĐAKOVO

Gostovanjem u Rijeci đakovačke odbojkašice započinju drugi dio natjecanja – borbu za opstanak u prvoj hrvatskoj odbojkaškoj ligi. Đakovačke imaju komotnu situaciju jer prenošenjem bodova iz prvoga dijela imaju 16 bodova,čak šest bodova više od Kostrenjanki koje se nalaze na drugom mjestu. Pobjedom bi Đakovčanke već nakon prvoga kola praktički osigurale opstanak. Izazov je sigurno velik jer su i u prva dva susreta bolje bile igračice trenera Dragana Božića. Pa neka bude: treća-sreća!

 

* * * * *

 

PRIJATELJSKE NOGOMETNE UTAKMICE

 

SUBOTA, 14:00 sati

 

ĐAKOVO CROATIA – ORIOLIK

 

SUBOTA, 14:00 sati

 

DRAČICE – SLADORANA (ŽUPANJA)

 

SUBOTA,14:30 sati

 

ZRINSKI (J) – BELIŠĆE

 

SUBOTA, 14:00 sati

 

  SLAVONAC (S. PERKOVCI) – ŠOKADIJA

 

SUBOTA, 15:00 sati

 

SIKIREVCI – SLAVONIJA (P)

 

NEDJELJA, 15:00 sati

 

 RATAR – RADNIČKI (VIŠKOVCI)

 

NEDJELJA, 15:00 sati

 

DUBRAVA IVANOVCI – MLADOST (ĐS)

 

NEDJELJA, 15:00 sati

 

POLET – OMLADINAC (J)

 

NEDJELJA, 15:00 sati

 

SLOGA (KORITNA) – VUČEVCI

 

 

* * * * *

 

PRVA B HRVATSKA KUGLAČKA LIGA SJEVER

 

  1. KOLO – SUBOZA, 18:30 sati

 

SIRELA – FORTUNA

Kuglač Fortune nesretno su izgubili već dobivene bodove protiv vodećega Medveščaka, a sada idu u Bjelovar na noge Sireli koja je samo jedno mjesto ispod njih. Osim toga, kreće i borba za opstanak, a s obzirom da Đakovčani još nisu u sigurnoj zoni, ova utakmica mogla bi im donijeti puno radosti i mira. Ukoliko budu ponovili igru kao protiv Medveščaka, bodovi bi morali u Đakovo. No, pametniji ćemo biti u subotu navečer.

 

* * * * * *

 

DRUGA HRVATSKA KUGLAČKA LIGA ISTOK -ŽENE

 

  1. KOLO – SUBOTA, 14:00 sati

 

PITOMAČA – ĐAKOVO

 

Đakovčanke su već davno osigurale prvo mjesto i poziv u kvalifikacije za ulazak u prvu ligu. Gostovanje u Virovitici protiv Pitomače još je jedna dobra prilika za pripreme đakovačkih kuglačica za predstojeće izazove. Jer, Đakovčanke su jasne: dogodine želimo igrati u prvoj ligi.

 

* * * * *

 

DRUGA HRVATSKA KUGLAČKA LIGA ISTOK

 

  1. KOLO -SUBOTA, 17:30 sati

 

   SILOS – MONTE-MONT

Silos je u velikim problemima. Nalaze se na posljednjem mjestu koje vodi u niži rang, a u goste im dolazi vrlo dobra momčad osječkoga Monte-monte. Međutim, ukoliko kuglači Silosa žele izbjeći najgore moraju pobijediti. Paraču i Fajdetiću mora se priključiti još netko kako bi Silos došao do vrlo važne pobjede u borbi za goli opstanak.

Kreće akcija: spašavanje đakovačkoga rukometa; odbojkašice ugošćuju Zadar, košarkaši Vukovar, kreću pripremne nogometne utakmice, Fortuna protiv Medveščaka…

ĐAKOVAČKI SPORTSKI VIKEND

 

PRVA B HRVATSKA RUKOMETNA LIGA SJEVER

 

  1. KOLO – SUBOTA, 19:00 sati

 

 MOSLAVINA – ĐAKOVO

 

Đakovački rukometaši kreću u proljetni dio prvenstva. U pripremnom razdoblju odigrali su dvije pripremne utakmice protiv Borova, u oba puta su Borovčani bili bolji. Igrački kadar đakovačke momčadi ostao je gotovo nepromijenjen, svi igrači su ostali, a u neposredno pred početak drugoga dijela u Đakovo se vratio Vedran Šaravanja, krilni igrač Osijeka koji je nastupio u đakovačkom dresu prije dvije godine. Podsjetimo da se Đakovčani nalaze u opasnoj zoni, odnosno da su nakon jesenskoga dijela zauzeli 12. mjesto sa šest osvojenih bodova, a da se ispod njih nalaze Garešnica s pet  i Nova Gradiška s jednim bodom.

Otvaranje proljetnoga dijela prvenstva nije moglo biti teže za igrače Perice Martića. Gostovanje u Kutini uvijek je neugodno, domaćini su jesen završili na petom mjestu s 15 bodova. Domaćini s pravom očekuju nove bodove, a mogu li Đakovčani iznenaditi „moslavce“ znat ćemo u subotu navečer.

 

* * * * *

 

PRVA HRVATSKA ODBOJKAŠKA LIGA

 

  1. KOLO – SUBOTA, 17:00 sati

 

 ĐAKOVO – ZADAR

 

Đakovačke odbojkašice gostujućom pobjedom u Velikoj Gorici vratile su dobro raspoloženje u svlačionicu. U posljednjem kolu redovnoga dijela prvenstva Đakovčanke će ugostiti ekipu Zadra koja je osiguralo četvrto mjesto i borbu u gornjem dijelu prvenstvene tablice. Igračice trenera Dragana Božića imaju dodatni motiv protiv Zadranki. Osim što se od svojih vjernih navijača mogu oprostiti pobjedom, isto tako s nova tri boda mogu sačuvati petu poziciju i nešto bolji položaj u odnosu na Azenu i Kostrenu. Ali, bilo bi lijepo završiti prvi dio natjecanja s tri boda koja bi donijela i dodatno samopouzdanje u đakovačke redove.

 

* * * * * *

 

DRUGA KOŠARKAŠKA LIGA ISTOK

 

  1. KOLO – PETAK, 20,30 sati

 

 

 ĐAKOVO – VUKOVAR

 

 

Đakvoački sportski vikend otvaraju u petak košarkaši Đakova koji su pobjedom u Belišću trasirali put prema prvome mjestu i kvalifikacijama za ulazak u prvu ligu. Utakmicu protiv mladih Vukovaraca Đakovčani će odigrati u petak i sve osim pobjede bilo bi ogromno iznenađenje. Bila bi to jubilarna deseta pobjeda čime bi igrači trenera Petrovića i dalje ostali jedina neporažena momčad lige.

 

* * * *  *

 

NOGOMETNE PRIJATELJSKE UTAKMICE

 

Đakovački trećeligaš nakon „mršave“ pobjede u prvoj pripremnoj utakmici protiv Tomislava iz Donjih Andrijevaca (1:0) gostuje u Novoj Gradišci. Sloga je u samom vrhu Međužupanijske lige Slavonije i Baranje tako će to biti pravi ispit za nogometaše trenera Damira Lelasa.

 

Zanimljivu utakmicu zasigurno će odigrati Jurjevčani i Marsonia. Zrinski je vodeća momčad Međužupanijske lige, dok su Brođani „naoštreni“ za pohod na sam vrh treće lige i ulazak  u drugu ligu. Za to im je potrebna jedna od prve dvije pozicije na tablici. Dodatna motivacija za domaću momčad mogla bi biti i činjenica da je pomoćni trener Marsonije bivši trener Zrinskoga Antun Labak. A, osim toga, bit će to i okršaj starih prijatelja: Damira Išasegija i Antuna Labaka.

Nakon što je torpedo otvorio sezonu porazom u Ivankovu sada slijedi nešto lakši zadatak: gostovanje u Dražu gdje momčad Josipa Milardovića dolazi na noge igračima Mladosti.

Dakle, zahuktava se nogometna priča.

 

SUBOTA, 14:30 sati

 

  SLOGA (NG) – ĐAKOVO CROATIA

 

SUBOTA, 14:30 sati

 

 ZRINSKI (J) – MARSONIA

 

NEDJELJA, 15:00

 

 MLADOST (DRAŽ) – TORPEDO

 

NEDJELJA, 14:30 sati

 

ŠOKADIJA – CIBALIA (JUNIORI)

 

 

* * * * * *

 

PRVA B HRVATSKA KUGLAČKA LIGA SJEVER

 

  1. KOLO – SUBOTA, 14:00 sati

 

FORTUNA – MEDVEŠČAK 1958

 

Pred kuglačica Fortune težak je zadatak: u goste im dolazi neporažena momčad Medveščaka 1958 koja je u dosadašnjih 13 kola ostvarila svih trinaest pobjeda. U domaćim redovima sigurni su, ukoliko žele iznenaditi zagrebačke favorite, da moraju momčadi biti na 3400 čunjeva. Mogu li to Đakovčani, teško je reći. Ali, u svakom slučaju, vrijedi pogledati Zagrepčane koji se ekspresno vraćaju u prvu ligu.

 

* * * * * *

 

DRUGA HRVATSKA KUGLAČKA LIGA ISTOK – ŽENE

 

  1. KOLO – NEDJELJA 15:00

 

 SLOBODA TVIN – ĐAKOVO

 

Đakovčanke dosada nemaju poraza, ali u Virovitici je uvijek teško igrati. Međutim, Đakovčanke u grad šećera idu bez opterećenja jer imaju veliku bodovnu prednost u odnosu na konkurenciju. Ali, zbog ugleda i nekih budućih vremena, ne bi trebalo igrati „pod ručnom“ nego još jednom  dokazati tko je najbolji na drugoligaškom Istoku.

 

* * * * *

 

DRUGA HRVATSKA KUGLAČKA LIGA ISTOK

 

SUBOTA, 17:00 sati

 

 BELIŠĆE-SILOS

 

Silos je prošlotjednim porazom od Donjih Andrijevaca preuzeo „fenjer“. Da stvar bude gora, sada slijedi gostovanje u Belišću koje je uvijek neugodan domaćin. Novi poraz dodatno bi zakomplicirao stanje u Silosu odnosno postala bi to grčevita borba za opstanak.

Quod licet lovi, non licet bovi!

IN MEMORIAM – MILE DADIĆ, PROFESOR POVIJESTI I LATINSKOGA JEZIKA

Već nekoliko mjeseci na đakovačkom korzu nedostajao je čovjek brzoga hoda koji je plijenio svojom vitalnošću i energijom čime  je profesor Mile Dadić plijenio pozornost svih onih koji su ga poznavali. U našem malom mjestu svi su znali za brzo uznapredovanu bolest, ali da će preminuti tako rano nitko nije očekivao. Tužno je odjeknula vijest da je u srijedu, u večernjim satima, preminuo dugogodišnji gimnazijski profesor povijesti i latinskoga jezika Mile Dadić. Nakon kratke i teške bolesti preminuo je u svome domu u 78. godini života.

 

       U predavanjima manje ofenziva, više hrvatskih kraljeva

 

Imao sam sreću da sam profesora Dadića poznavao iz školskih dana. Kao učenik tadašnje „šuvarice“ profesor mi je predavao povijest. Sjećam se da je u njegovim predavanjima bilo puno manje ofenziva Drugoga svjetskoga rata, a puno više Tomislava, Zvonimira, Ljudevita, Matije, Ivana…,kraljevskoga grada Nina… Sjećam se jednoga testa iz povijesti u kojem se jedan učenik žalio na ocjenu iz povijesti. Sjedio sam s njim i vidio sam da je u odgovoru crvenom kemijskom olovkom bila podvučena riječ : hrvat, pisana upravo tako, malim tiskanim slovom. Nikada nismo dokučili je li to bio dovoljan razlog za negativnu ocjenu.

 

     Quod licet lovi, non licet bovi!              

Svima nama koji smo pohađali pedagošku srednju školu profesor Dadić predavao je kao izborni predmet latinski jezik. I svi ćemo se jednoglasno složiti da nam se i danas jasno vrte sentence – latinske izreke. I naravno, njegova omiljena dicta: Quod licet lovi, non licet bovi koja ga je označavala kao strogoga, ali pravednoga profesora. Tom sentencom „darivao“ je učenike koji su pod satom žvakali ili jeli bombone.

 

Profesora Dadića poznavao sam i kao kolegu s posla: sjećam se njegove rečenice kada sam prvi puta ušao u zbornicu kao profesor hrvatskoga jezika 10. listopada 1992. godine: „E, kada ja kao profesor budem imao tisuću maraka plaću, tada ću biti zadovoljan“. Uvijek je držao do digniteta svoje struke, često je svojim nastupima stvarao neistomišljenike, ali u svojim stavovima bio je ustrajan pa često sebi stvarajući protivnike.

Često se znao boriti s vjetrenjačama, gubeći bitke, ali uvijek spremno braniti svoje stavove što se nekima nije sviđalo. Ali, on je išao svojim putem ne osvrćući se na prigovore i kritike. Jednostavno, imao je svoje „ja“ i svoje stavove gorljivo je , rekao bih, pravaški branio.

Mile Dadić sudjelovao je u i političkom životu grada Đakova. Sredinom devedesetih godina 20. stoljeća bio je vijećnik u Gradskom vijeću gdje je također imao uvijek jasan i nepokolebljiv stav. Na posljednjim lokalnim izborima Mile Dadić bio je na četvrtom mjestu liste Živoga zida.

 

                Tajnik Košarkaškoga kluba Đakovo

 

I na kraju, ono zašto je profesor Dadić zaslužio biti na stranicama sportskoga portala jest činjenica da je sredinom devedesetih godina bio tajnik Košarkaškoga kluba Đakovo. Nakon dvije godine na tajničkom mjestu, prof. Dadić povukao se iz sportskih krugova, ali je i dalje pratio sportske događaje.

Sahrana prof. Mile Dadića bit će u petak, 2. veljače 2018.godine u 15:00 sati na Gradskom groblju u Đakovu.

 

Neka mu je laka hrvatska zemlja!

Planinari: Četrdeset nam je godina tek!

ĐAKOVAČKI PLANINARI ZAKLJUČILI NOĆ MUZEJA U MUZEJU BISKUPA J. J. STROSSMAYERA

 

Nakon Silvije Butković i Zlatka Mesića svoju prezentaciju prikazali su i članovi Planinarskoga društva Đakovo. U uvodnom dijelu brojnoj publici obratio se predsjednik Društva Otmar Tosenberger koji je iznio nekoliko povijesnih podataka koji govore o stoljetnoj prisutnosti planinara u društvenome životu. Naime, Planinarsko društvo Hrvatske osnovano je daleko 1877. godine, a nekoliko godina kasnije spominje se ideja o osnivanju sekcija u ostalim gradovima, a među njima spominje se i Đakovo. Šetnjom kroz povijesne zapise, Tosenberger je došao i do 1979. godine, točnije 18. siječnja, kada je osnovano Planinarsko društvo Đakovo posebno ističući i jednoga od osnivača Miru Laya.

Predsjednik Planinarskoga društva Đakovo Otmar Tosenberger

 

               Četrdeset nam je godina tek!

 

Što ćemo vidjeti u prezentaciji Planinarskoga društva Đakovo upitali smo predsjednika Društva: „Večeras ćemo prikazati video prezentaciju – kolaž koji je bio pripremljen za prošlogodišnju godišnju skupštinu. U veljači nas očekuje godišnja skupština u okviru koje ćemo 9. veljače u predvorju Centra za kulturu postaviti našu tradicionalnu izložbu „Tamo gore, osjećam se bolje“ koja sadrži fotografije iz prethodne godine. Osim toga, u Gradskoj knjižnici imat ćemo i gostujuće predavanje jednoga od najvećih high-trackera Nikole Horvata koji je obišao cijelu  Sjevernu Ameriku: od Meksika do Kanade. Planinarenje svakako prate i fotografije koje su djelić ljepote i atmosfere mnogim ljudima nedokučivih visina. Mi zaista znamo uživati u njima, a u tom segmentu surađujemo s Foto-kino klubom Đakovo. Nekada smo u Društvu imali i foto sekciju Trag, ali razvojem tehnologije danas gotovo svaki mobitel može napraviti odličnu fotografiju. Imamo i jednoga zaljubljenika koji svake godine pripremi nekoliko video uradaka koji svjedoče o našem radu. Knjiga našega člana Mire Laya je naša povijest, početak, ideja o pokretanju društva jer on je „zarazio“ Đakovčane planinarenjem šireći ideju da ravničarsko Đakovo treba imati svoje planinarsko društvo. Lay govori o počecima đakovačkoga planinarenja, a ono je vezano uz ideju osvajanja Kilimanjara, najviši vrh na kojega se može dođi na planinarski način, dakle bez alpinističkih tehnika već treba imati kondicije i izdržati ono što donosi visina. To je bilo daleke 1981. godine kada se pohod organizirao bez interneta, s ograničenom uporabom telefona i drugih tehničkih pomagala. I treba napomenuti da je taj pohod ostvaren isključivo s vlastitim sredstvima.

           Uvijek samozatajni osnivač PD Đakovo – Miro Lay

 

                          Triatlon je hit natjecanje u Slavoniji

Nakon toga, uslijedila je polusatna video prezentacija rada đakovačkih planinara. Prezentacija je prošla u jednom dahu, a prisutni posjetitelji barem u tim trenucima osjećali  su se poput planinarske uzrečice: „Tamo gore, osjećam se bolje“.

Nakon prezentacije zamolili smo predsjednika Otmara Tosenbergera da nas pobliže upozna s radom Društva: „Iskoristili smo poziv djelatnika Muzeja da prezentiramo rad Društva koje je zapravo sportsko društvo iako se mi planinari ne smatramo isključivo sportskim društvom s obzirom da nemamo natjecanja. Ali, po svemu ostalome, jesmo sport i prema tom određenju evo nas ovdje. Planinarsko društvo Đakovo osnovano je 18. siječnja 1979. godine i polako ulazimo u četrdesetu godinu neprekinutoga rada. Tako su i naše radne, manifestacijske i sportske aktivnosti usmjerene tom jubileju. Naša mlađa visokogorska ekipa u srpnju ove godine ima u planu osvojiti najviši vrh Europe na granici Rusije i Gruzije. U pripremi toga, u 2017. godina odradili smo više uspona na Alpe. Nažalost, pohod na Mont Blanc nije u potpunosti uspio jer tjedan dana vremenske prilike, jak vjetar i magla, nisu nam dopustile osvajanje toga vrha.

Planinarsko društvo Đakovo uvijek se ponosi jezerom Borovik kao svojim domicilnim mjestom. Uspjeli se pokrenuti i natjecateljski dio, odnosno organizirali ste četiri triatlona. „Triatlon je disciplina koja ne pripada klasičnom alpinizmu, ali mi smo jedinstveno planinarsko društvo po tome. U našem društvu imamo članova koji se bave trčanjem, vožnjom bicikla, plivanjem i iznenada je sinula ideja: ‘Ajmo, pokrenuti triatlon!’ Jezero Borovik idealan je za plivanje, ima odlične staze za vožnju biciklom, ali i stazu za trčanje. Planinari su na Boroviku od 1981. godine kada je izgrađen planinarski dom kojega i danas koristimo. Mi planinari uvijek želimo sačuvati prirodne ljepote tako da nismo za neke velike komercijalne zahvate. Međutim, svjesni činjenice da je ovo jezero ogroman turistički i gospodarski potencijal nadamo se da će taj komercijalni dio bio kontroliran, odnosno da će netko danas-sutra voditi računa o zaštiti prirode.

Triatlon na Boroviku postao je hit u Slavoniji

Zlatko Mesić – pionir video prezentacija izbora sportaša!

PREZENTACIJA VIDEO URATKA „ĐAKOVAČKI SPORT KROZ POVIJEST“ ZLATKA MESIĆA

 

 

Noć muzeja u Muzeju biskupa J. J. Strossmayera obilježena je i video prezentacijom Zlatka Mesića pod nazivom „Đakovački sport kroz povijest“.

 

 

                    Četvrt stoljeća kroničar svoga grada

 

Zlatko Mesić majstor je fotografije i snimatelj koji već četvrt stoljeća bilježi sve važnije događaje u gradu Đakovu, ali i šire. U javnom životu Đakova Zlatko Mesić javlja se početkom devedesetih godina 20. stoljeća kada se kao fotograf uključuje u rad Đakovačkoga glasnika, tada jedinoga tiskanoga dvotjednika Đakova i Đakovštine. U tim godinama bio je i vanjski suradnik Hrvatske radiotelevizije. U uvodnoj riječi đakovački fotograf posebno ističe svoj rad pri dolasku pape Ivana Pavla II. u Đakovo. S ponosom je istaknuo i svoj fotografski rad pri dolasku pape Ivana Pavla II. U Đakovu kada je jedan od rijetkih novinara bio u đakovačkoj katedrali za vrijeme boravka Svetoga Oca u njoj.

 

Zlatko Mesić -vrijedni foto i video kroničar svoga grada

 

U okviru Đakovačkoga glasnika pokrenuo je i prvi izbor Miss Đakova, manifestacije koje je s povremenim prekidima trajala sve do prošle godine. Osim toga, s ponosom ističe i pune 23 godine njegova sudjelovanja u prezentaciji najboljih sportaša, sportašica i sportskih kolektiva grada Đakova, manifestaciji koja s prekidima ima pedesetogodišnju tradiciju. Mesićevu videozapisi uvijek su svježi, atraktivni i s uvijek prisutnom dozom finoga humora koji i sportašima, ali i gledateljima navuče osmjeh na lice. Mesić je, uz ostale đakovačke fotografe, bio od samoga početka Đakovačkih bušara čije je priloge objavljivao i u programu Hrvatske radiotelevizije. Nažalost, danas, po prvi puta, Mesićev fotoaparat i video kamera neće biti dio službenoga programa Đakovačkih bušara. Ali, siguran sam da đakovački fotograf neće mirno sjediti kod kuće nego da će popratiti ovu đakovačku manifestaciju, pa ako ništa drugo, za svoju dušu.

 

            Virtualni presjek povijesti đakovačkoga sporta

 

Video prezentacija „Đakovački sport kroz povijest“ sadrži najznačajnije sportske događaje; od prve fotografije koja potvrđuje stogodišnju prisutnost tenisa u Đakovu, pa do posljednjega Izbora najboljih sportaša, sportašica i sportskih kolektiva Grada Đakova. Prezentacija je koncepcijski osmišljena prikazom kroz desetljeća, a dominirala su dva sportska događaja:  su dominirala dva događaja: gostovanje Košarkaškoga kluba Cibona 1987. godine pri otvaranju dvorane na Sjeveru. Mnogi posjetitelji s uzdahom su se prisjećali košarkaškoga Mozarta Dražena Petrovića, ali i činjenice da je dvorana bila krcata kao šipak. Drugi značajni događaj bio je osvajanje titule kadetskoga svjetskoga prvaka u šahu Hrvoje Stevića i njegov put do stjecanja titule šahovskoga velemajstora. Ovaj video uradak probudio je emocije posebice srednje i starije generacije Đakovčana.

Đakovo je oduvijek bio rukometni grad

 

              Zlatko Mesić – pionir video prezentacija izbora sportaša

              

Nakon promocije Zlatko Mesić kratko je komentirao svojih četvrt stoljeća društvenoga rada: „Ovo je prvi pokušaj da se đakovački sport virtualno objedini na jednom mjestu; od spomena prvih đakovačkih tenisača iz 1905. godine pa do ovogodišnjega izbora najboljih sportaša grada. Koristio sam dostupne fotografije koje dokumenti svoga vremena i koji pokazuju da je Đakovo oduvijek bio sportski grad. U posljednjim desetljećima, kako je napredovala tehnika, prikazao sam neke najznačajnije događaje koji prikazuju vrhunske domete đakovačkih sportaša“.

Ono po čemu je Zlatko Mesić posebice poznat, a to je bio i motiv ove prezentacije, je izbor sportaša. Punih 23 godine Mesić je neumorni kroničar toga događaja: „Grad Đakovo s prekidima već pedesetak godina organizira izbor najboljih sportaša, a ja 23 godine pripremam video zapise nominiranih. S ponosom mogu istaknuti da sam u takvoj prezentaciji bio svojevrsni pionir jer Hrvatska radiotelevizija tek nekih petnaestak godina koristi video prezentaciju na izboru sportaša, a recimo Osječani su video prezentaciju uveli prije sedam-osam godina. Dakle, u tom smislu sam bio vizionar. Ovo je jedinstvena prezentacija i na nju sam posebno ponosan“.

Koliko Đakovčani često bilo skeptični i kritični kako u Đakovu nema velikih sportskih događanja, ovaj video zapis to demantira: „Đakovo je oduvijek bio sportski grad; grad rukometa, nogometa, košarke, sada odbojke; grad svjetskih i olimpijskih pobjednika… Samo svega toga nismo svjesni dok to ne prođe, tek tada se sjetimo sportaša i njihovih rezultata. Jednostavno, često ne prepoznajemo trenutak sadašnjosti kada mnogim sportašima treba podrška u karijeri. Ako želimo imati i hvaliti Stevićem i Duvnjakom tada moramo ulagati u sport jer samo tako možemo stvarati talente koji će promovirati naš grad. A oduvijek je poznato da je sport najveći promotor jedne države, županije, grada…

Pogodili smo sportove koji promoviraju zdrav način života!

U MUZEJU BISKUPA J. J. STROSSMAYERA NOĆ MUZEJA U ZNAKU SPORTA

 

Đakovčani su u petak, 26. siječnja, u Muzeju biskupa J. J. Strossmayera imali priliku uživati u pravim sportskim užicima. Naime,  ovogodišnja tema Noći muzeja bila je Muzej i sport, a da su organizatori uspješno spojili kulturu i sport potvrđuje i preko 400 posjetitelja koji su popratili tri prezentacije. U 19:00 sati đakovačka pjesnikinja i fotografkinja Silvija Butković predstavila je izložbu „Đakovačka ergela – tradicija konjičkoga sporta“. U 20:00 sati đakovački fotograf Zlatko Mesić predstavio je 22 minutni film pod nazivom „Đakovački sport kroz povijest. U 21:00 sat vidjeli smo prezentaciju Planinarskoga društva „Đakovo“ koje je prikazao 30 minuti film pod nazivom „Tamo gore, osjećam se bolje“.

 

I pokojni papa Ivan Pavao II. bio je planinar!

Ravnatelj Muzeja biskupa J. J. Strossmayera vlč. Tadija Crnjak

 

O samoj ideji Noći muzeja i pomalo neobičnoj temi rekao nam je ravnatelj Muzeja biskupa J. J. Strossmayera vlč. Tadija Crnjak: „Muzej biskupa J. J. Strossmayera svake godine prati temu nacionalnoga programa Noći muzeja, a ove godine to je kultura i sport. U početku je to bilo jako teško ostvariti, ali prema dosada viđenom čini mi se da smo uspjeli naći sadržaje koji su vezani uz kulturu, zdrav život odnosno sve životne vrijednosti koje u našem muzeju želimo prezentirati. Tako smo u okviru ove teme istaknuli dva sporta koja nisu toliko istaknuta, ali koja su jako važna i popularna u svijetu. Izabrali smo konjički sport koji je izuzetno skup, ali u njemu se pronalazi i terapeutska vrijednost koja posebno pomaže djeci sa zdravstvenim poteškoćama. Planinarenje je drugi sport kojega smo prezentirali, a on ne mora biti isključivo sportskoga karaktera nego ga možemo promatrati i kao način zdravoga života. Vjerojatno mnogi ne znaju da je pokojni papa Ivan Pavao II. bio planinar i rado je odlazio u planine. Planinarska uzrečica „Tamo gore, osjećam se bolje“ zasigurno iskazuje i stil života jer odlazak u planine daje osjećaj boljega života. Čovjek se jednostavno nauživa čistoga zraka i često bježi iz gradske sredine zagađene nečistim zrakom, bukom i urbanim načinom života. Prekrasan je osjećaj otići u planine i pronaći svoj mir. Naš cilj je bio da planinari reklamiraju zdrav način života, a on je u današnjem suvremenom svijetu potreban svima. U današnjem brzom ritmu života koji je obilježen mnogobrojnim bolestima, odlaskom u planine čovjek se rješava stresa i jednostavno uživa u prirodi daleko od urbane civilizacije“.

Još jedna odlično posjećena Noć muzeja u Strossmayerovom muzeju

 

Jedna od osnovnih ideja Noći muzeja je privući mlade kulturi i muzejima. Koliko to đakovački muzej uspijeva: „Svi su dobrodošli u muzej, i među dosadašnjim gostima, a njih je dosada danas bilo oko četrstotitnjak, vidio sam i mnoge mlade ljude. Oni su večeras mogli vidjeti primjere zdravoga života. Svaki roditelj htio bi da njegovo dijete živi zdravo, a večeras prezentirani sportovi upravo skreću pozornost na taj segment ljudskoga života“.

Kako ovogodišnju Noć muzeja  ocjenjuje ravnatelj Crnjak: „Naša ustanova nije profitabilna tako da našim građanima želimo ponuditi nešto od kulturne palete koju nam je u ostavštinu ostavio biskup Josip Juraj Strossmayer.  Posebno smo radosni što je sve više turista koji posjećuju naš muzej i upoznaju se sa životom i djelom velikoga đakovačkoga biskupa, zaključio je ravnatelj Crnjak.

Više o spomenutim prezentacijama donosimo u zasebnim tekstovima.

Tko su najbolji đakovački sportaši,sportašice i sportski kolektivi u 2017. godini

ŠTO SU OSTVARILI NAJBOLJI SPORTAŠI, SPORTAŠICE I SPORTSKI KOLEKTIVI U 2017.GODINI

 

Proglašenje najboljih sportaša, sportašica i sportskih kolektiva u 2017. godini je iza nas. Ovim putem objavljujemo nominacije svih nagrađenih.

 

 

NADA GODINE

 

                                IVAN MILIČEVIĆ (Košarkaški klub Đakovo)

Mladi Ivan Miličević, iako ima tek 16 godina, već drugu godinu standardni je član sastava seniora Košarkaškog kluba  ĐAKOVO. Ivan ove sezone igra najbolju košarku te imponira svojom zrelošću u igri unatoč svojoj mladenačkoj  dobi. U dosadašnjem dijelu sezone osim što postiže u prosjeku 10-15 poena uz nekoliko asistencija po utakmici ,Ivan daje sigurnost svojoj ekipi kako u napadačkom tako i u obrambenom dijelu igre. U nekoliko ovosezonskih utakmica bio je i najzapaženiji igrač svog sastava, a protiv KK REKORD TIM kada je uspio postići i rekordna 32 poena bio je uvjerljivo najbolji pojedinac na parketu. U Košarkaškom klub Đakovu ističu njegov nadasve  korektan pristup svakom treningu i utakmici gdje uvijek nastoji dati sve od sebe. Nedvojbeni košarkaški talent, izražena volja i navike treniranja, ugodan karakter i maniri dobrog momka koji poštuje suigrače i trenere, osobine su koje najbolje opisuju Ivana Miličevića. Ukoliko Ivan i dalje bude nastavio dosadašnjim tempom košarkaškog razvoja, gotovo da nema dvojbe da će njegovo ime ubrzo biti prepoznatljivo i širem košarkaškom miljeu. U košarkaškom klubu Đakovo smatraju da je Ivan Miličević trenutno sigurno jedna od najvećih i najperspektivnijih mladih nada đakovačkog sporta.

                                             Ivan Miličević

      

                        IVAN BILAĆ (Atletski klub SLA Ante Perić)

 

Godina pred nama trebala bi konačno donijeti poboljšanje uvjeta za treniranje atletike u našem gradu jer će biti dovršena atletska tartan staza na prostoru srednjoškolskog centra. Jedan od atletičara koji će koristiti novu stazu je i Ivan Bilać, član Atletskog kluba SLA Ante Perić.

Ivan je rođen 2006. godine, a atletiku je počeo trenitati s osam godina. U atletskom klubu SLA Ante Perić kažu da je Ivan veliki potencijal, a u prilog tome idu i rezultati koje je postigao u 2017. godini.

Pobjeđivao je na svim natjecanjima u regiji, na uličnim trkama i krosevima  u Osijeku, Đakovu, Slavonskom Brodu i Baranji.

Kroz izlučno natjecanje u Erste plavoj ligi gdje je u Osijeku zauzeo prvo mjesto, izborio je završno natjecanje u Zagrebu koje se održava kao predigra poznatog međunarodnog Hanžekovićevog  memorijala. Tamo je je u utrci na 300 metara Ivan zauzeo  izvrsno drugo mjesto s rezultatom 48 sekundi i 48 stotinki, i sve to pred očima svjetskih atletskih zvijezda.

Na najvećem i najpoznatijem krosu Sportskih novosti je u utrci na 1000 m zauzeo treće mjesto.

I konačno, na državnom prvenstvu u krosu koje je održano u Kutini je na utrci na 800 metara zauzeo izvrsno drugo mjesto, ispustivši pobjedu i naslov državnog prvaka u nekoliko posljednjih metara.

Ivan Bilać

NAJBOLJE SPORTAŠICE

 

 

                               LAURA MAŠIĆ (Teniski klub Đakovo)

 

Naša sugrađanka Laura Mašić prethodnih nas je godina „razmazila“ svojim rezultatima, te smo njene uspjehe već počeli doživljavati kao „nešto što se podrazumjeva“. Iza toga „nečega što se podrazumjeva“ kriju se sati, dani i godine ne samo napornog rada i treninga „naše“ Laure, već i golemog odricanja njezinih roditelja i obitelji koji žele učiniti sve kako bi Laura imala jednake uvjete za rad kao i druge igračice s kojima se susreće na turnirima.

Rezultati koje je Laura Mašić postigla u 2017. godini jednako su impresivini kao i prethodnih godina:

Neprikosnovena ja u državnoj konkurenciji do 18 godina gdje je dvostruka državna prvakinja – osvajala je prva mjesta na drzavnom dvoranskom prvenstvu i na  državnom otvorenom prvenstvu

Standardna je reprezentacije hrvatske reprezentacije s kojom je u 2017. godini sudjelovala na slijedećim turnirima.

  • Winter cup – 3.mjesto ekipno
  • Summercup – 4.mjesto ekipno
    • Odlazak na europsko prvenstvo gdje je pojedinačno igrala u 3. kolu

 

Nastupala je na ITF turniru u Širokom Brijegu gdje je igrala četvrtfinale, a jedina je đakovačka sportašica koje u pojedinačnoj seniorskoj konkurenciji igra na najvišjoj svjetskoj razini, a  to su WTA truniri. Nastupala je na sljedećim turnirima:

  • WTA turnir Tučepi prolaz 3 kola kvalifikacija i prolazak u drugo kola glavnog turnira
    • WTA turnir Banja Luka prolaz 3 kola kvalifikacija i ulazak u glavni turnir
    • WTA turnir Trst prolaz tri kola kvalifikacija i prolazak u drugo kola glavnog turnira i
    • WTA turnir Maribor gdje je nakom tri kola kvalifikacija izborila glavni turnir.

 

Gdje god igra Laura s ponosom ističe svoj matični klub i grad, Teniski klub i grad „Đakovo“, a mi smo isto tako jednako ponosni na nju.
 

Laura Mašić

 

                          KARMELA MIĆAN (Šahovski klub Đakovo Lim-Mont)

 

Karmela Mićan je članica Šahovskog kluba Đakovo- Lim-Mont koja po dosadašnjim rezultatima spada u sam vrh kadetskog i juniorskog šaha u državi.

Karmela je rođena 04.01.2000. godine u Đakovu. Živi u Piškorevcima s roditeljima, sestrom i dva brata. Odlična je učenica četvrtog razreda opće gimnazije A.G. Matoš u Đakovu.

Karmela je nastupila na mnogim natjecanjima, ali ovom prilikom ćemo izdvojiti samo najznačajnije rezultate na državnim i međunarodnim natjecanima.

-na pojedinačnom prvenstvo Hrvatske u šahu,2013. u Splitu, osvaja 2.mjesto, za kadetkinje do 13 godina

– na državnom školskom natjecanju 2014. godine sa ekipom za OS Matija Gubec Piškorevci osvaja 1. mjesto

– na pojedinačnom prvenstvu Hrvatske u šahu,2014. u Kaštel Štafiliću, osvaja 2.mjesto, za kadetkinje do 15 godina

Nakon što je po drugi put postala viceprvakinja države i to ove godine bez izgubljene partije s 5 pobjeda i 4 remija nastupa i na međunarodnim natjecanjima.

– 24th EUROPEAN YOUTH CHESS CHAMPIONSHIP 2014., Batumi, Gruzija, kadetkinje do 14 godina,osvaja 41.mjesto

-12.European Union Youth Chess Championship,  Mureck, 2014., 1.mjesto,  kadetkinje do 15 godina

– na pojedinačnom prvenstvu Hrvatske u šahu,2015. u Splitu, osvaja 4.mjesto, za kadetkinje do 15 godina

– na 25th EUROPEAN YOUTH CHESS CHAMPIONSHIP 2015., Poreč,  kadetkinje do 16 godina, 35.mjesto

– na pojedinačnom prvenstvu Hrvatske u šahu, 2016. u Vinkovcima, osvaja 3.mjesto, za juniorke do 17  godina

– Kadetskom prvenstvu ŠZŽ-Istok 2016., osvaja 3.mjesto, za  juniorke do 19 godina

U ekipnom šahu se iskazala igrajući 2016. godine visoku 2 ploču za kadetsku i juniorsku ekipu, a u ligi kadetkinja 1. ploču.

Posebno je značajno osvojeno 1. mjesto u 2. juniorskoj ligi 2016. godine i kvalifikacija ekipe  u 1. juniorsku ligu.

Karmela je zahvaljujući svom talentu i radu konstantno napredovala u šahovskoj igri, te strekla titulu majstorskog kandidata i mjesto u ženskoj seniorskoj ekipi.

Sa seniorskom ženskom ekipom je osvojila  1. mjesto u II ženskoj ligi 2016. godine i ostvarila plasman u prvu ligu.

U 2017. godini je ženska ekipa nastupila u 1. ligi i osvojila 6. mjesto. Karmela je igrala na 3. ploči i tom rezultatu je dala veliki doprinos. Iako je imala jače i iskusnije protivnice ostvarila je 2 pobjede, 3 poraza i 3 remija. Njenu odličnu igru potvrđuju osvojenih  52,8 ELO bodova.

Iako znamo da vrhunski rezultati zahtjevaju puno rada i odricanja Karmela će nam reći da ništa nije teško. Slobodno vrijeme najradije provodi u krugu obitelji i s prijateljima .

Očekujemo od Karmele još veći  doprinos đakovačkom i državnom šahu i ove rezultate kao početak uspješne šahovske karijere.

 

                                        Karmela Mićan    

                   DALIJA PERKOVIĆ (Ženski kluglački klub Đakovo)

 

Iza Dalije Perković je najusjpješnija godina od početka njenog kuglanja.

U 2017. godini natjecala se u ekipnom kuglanju u Drugoj hrvatskoj kuglačkoj ligi regije istok. S ekipom je osvojila drugo mjesto, iza Osijeka 97. Dalija Perković bila je najčešće igračica utakmice što je na kraju sezone rezultiralo i titulom najbolje igračice lige. Na kraju sezone Dalija je s ekipom bila i pobjednica Kupa regije istok. Nakon što je sa svojom suigračicom osvojila prvo mjesto u parovima regije istok osigurala  je nastup na državnoj razini u parovima koje se održavalo na kuglani Pongračevo u Zagrebu.

Datum 19. ožujka 2017. godine bit će upisan zlatnim slovima u njenoj karijeri. Na parovnom prvenstvu Hrvatske u  Dalija Perković  i Marijana Majsterić osvojile su drugo mjesto.

U ovogodišnjem natjecanju (sezona 2017/18.) đakovačke su kuglačice uvjerljivo prve sa svih osam pobjeda i na sigurnom su putu da osvoje prvo mjesto, a Dalija ponovo u natjecanju ima vodeću ulogu.

Na pojedinačnom prvenstvu Dalija Perković postala je prvakinja Regije Istok. Zajedno sa svojom klupskom suigračicom Paulinom Kopecki je sudjelovala su na državnom prvenstvu u Zagrebu.

Naravno da svi ovi izvrsni rezultati nisu mogli proći nezapaženo, te je Dalija  dobila dvije ponude za prelazak u međusezoni u prvoligaške klubove od kojih jedan klub igra i nastupa u Europi.

Na kraju godine  postigla je sve što se moglo postići i sve što jedna sportašica može poželjeti.

Gdje god je nastupila vratila se sa peharom i medaljom, te s ponosom i zapaženo predstavljala svoj grad.

Ostao je jedino jedan neostvareni san, a to je nastup za hrvatsku reprezentaciju.

Dalija Perković

 

NAJBOLJI SPORTAŠI

 

                               ANDREJ KEDVEŠ (Kickboxing klub „Blitz“)

 

Andrej Kedveš već se udomaćio u izborima za najboljeg sportaša, prije svega zahvaljujući svojim izvrsnim rezultatima koje postiže na državnoj i svjetskoj razini. Zajedno sa svojim trenerom Danijelom Šimundićem i kolegama u Kickboxing klubu „Blitz“ i dalje je neumoran u treninzima u nastojanju da postigne vrhunske rezultate.

 

Andrej Kedveš rođen je 3. Siječnja 1997., osnovnu i srednju školu završio je u Đakovu,  a trenutno studira na na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu, odjel za izobrazbu trenera.

 

Kickboxingom i Tajlandskim boksom bavi se od 2011. godine, tj. od početka djelovanja kluba, a od tada do danas sudjelovao je na 47 službenih domaćih i međunarodnih natjecanja, pri čemu je imao 64 službene borbe, uz skor od 54 pobjede i 10 poraza.

 

Proteklih smo godina nabrajali sve njegove uspjehe, lista je predugačka da bismo ih sada sve spomenuli. Naglasimo da je uz brojne titule državnoj prvaka u disciplinama K-1, Tajlandskom boksu i Low kicku u juniorskoj i seniorskoj konkurenciji, 2014. godine bio svjetski juniorski prvaka u Kiskboxingu, disciplina K-1 u talijanskom Riminiju, te da je bio seniorski prvak Hrvatske u tajlandskom boksu 2015. godine.

 

Kada je riječ o 2017. godini, Andrej je nastavio s odličnim rezultatima, ukupno nastupivši na 7 mečeva u kojima je postigao 6 pobjeda, a najveće natjecanje sezone i nastup s reprezentacijom Hrvatske na Svjetskom prvenstvu u kickboxingu, koje se održalo u Budimpešti početkom studenog, morao je propustiti zbog poklapanja termina s borbom za profesionalni pojas Europskog prvaka u W5 organizaciji, gdje je Kedveš na kraju poražen dvojbenom sudačkom odlukom u Slovačkim Košicama od Španjolca Daniela Puertasa Gallarda. Do te velike prilike, došao je zahvaljujući sjajnom nizu od 6 uzastopnih profesionalnih pobjeda u spomenutoj Ruskoj organizaciji.

Ipak, od najznačajnijih rezultata izdvajamo sljedeće:

 

  • pobjeda na K-1 priredbi „W5“ (Dubrovnik, 8. travnja 2017.)
  • seniorski prvak Hrvatske u kickboxingu, disciplina K-1 (Benkovac, 3. lipnja 2017.)
  • pobjeda na K-1 priredbi „W5“ (Kopar, Slovenija, 16. rujna 2017.)
  • napad na profesionalni K-1 pojas prvaka Europe u „W5“ organizaciji (Košice, Slovačka, 11. studenog 2017.)

 

                                      Andrej Kedveš

      

                    DOMAGOJ PERLIĆ (Rukometni klub Đakovo)

 

Domagoj Perlić rođen je u Osijeku 1. kolovoza 1984. godine. Nakon osnovne škole upisuje Opću gimnaziju u Đakovu, a nakon toga Kineziološki fakultet  u Zagrebu gdje je 2010. godine diplomirao i stekao zvanje profesora Kineziologije.

Rukometom se bavi od najranije dobi, a već sa 17 godine debitirao je za Rukometni klub Đakovo u Prvoj Hrvatskoj rukometnoj ligi. Osim za matični klub kao student je nastupao još za Medveščak, Veliku Goricu i Županju.

Bio je član studentske rukometne reprezentacije s kojom je dva puta osvojio prvo mjesto i stekao pravo nastupa na svjetskom prvenstvu.

Tijekom studija je rješenjima Hrvatskog olimpijskog odbora svrstavan u kategorije vrsnih i vrhunskih sportaša.

Nakon završetka studija posvetio se rukometu te je igrao za Arenu iz Pule, Spačvu iz Vinkovaca, a u sezoni 2012/13 vraća se u RK Đakovo gdje osim igranja obavlja dužnost pomoćnog i kondicijskog trenera i s ekipom je izborio povratak u Premijer ligu i treće mjesto na završnici Kupa Hrvatske.

U sezoni 2013/14 odlazi u Županju gdje uz igranje u tamošnjem prvoligašu također radi i poslove kondicijskog trenera, a u sezoni 2014/15 igra za Mladi Rudar iz Labina i paralelno radi kao trener u školi rukometa.

Okušao se i u inozemstvu, te u sezoni 2015/16 igra u Italije u Serie A za HC Fondi.

Od kolovoza 2016. ponovo je igrač Rukometnog kluba Đakovo gdje je danas nositelj igre i igrač koji je svojim igrama u obrani i napadu  primjer mlađim igračima.

Domagoj je u 2017. godini bio najbolji strijelac kluba sa 185 postignutih pogodaka i sa 42 utakmice igrač koje je zabilježio najviše nastupa, a ujedno je i pomoćni trener.

Treba naglasiti da je osim rukometa Domagoj aktivno trenirao i karate. Nositelj je crnog pojada 1. DAN verificiranog od Hrvatskog Karate saveza, te je nositelj više odličja u borbama na državnim prvenstvima i turnirima u Hrvatskoj i inozemstvu.

Možemo reći da je Domagoj Perlić primjer mladim sportašima kako se uz bavljenje sportom na vrhunskoj razini uz težak rad i odricanja može uspješno i školovati te završiti visoku školu.

 

 

                             IVAN CAR (Košarkaški klub Đakovo)

 

Đakovčanin Ivan Car je rođen 26. veljače 1996. godine i košarkom se uz manje prekide bavi dugi niz godina. Seniorska ekipa Košarkaškog kluba ĐAKOVO ove godine nezamisliva je bez Ivana i njegovog doprinosa u svakoj utakmici. Ivan u pravilu nije najbolji strijelac u ekipi (mada mu ni to nije strano ), ali je sigurno najsvestraniji i najzahvalniji igrač kojeg Košarkaški klub  ĐAKOVO ima u sastavu. Nebrojeni skokovi, blokovi te naročito borbenost i čvrstina krase Ivana Cara u svakoj utakmici te je dobar rezultat ove polusezone velikim dijelom i njegova zasluga. Visinom od 190 cm nedvojbeno je da nije među najvišim igračima Druge lige, no to mu niti malo ne smeta da se snagom i snalažljivošću sasvim ravnopravno i u obrani i u napadu nosi sa suparničkim centrima. Ivan se ističe redovitošću na treninzima i pristupu treniranju, što je potrebno posebno naglasiti  jer Ivan ujedno i studira u Slavonskom Brodu te unatoč  studentskim obvezama uspjeva popratiti i one prema treniranju i igranju košarke. Svakako je za istaknuti iznimnu korektnost i  fer odnos prema suparnicima, suigračima, trenerima i svima na košarkaškom parketu. Ivan Car sa svim pobrojanim osobinama je uistinu kompletan mladi sportaš i čovjek te ga sa zadovoljstvom predlažemo u izbor za najboljeg sportaša Grada Đakova.

 

NAJBOLJE ŽENSKE EKIPE

 

 

                                        ODBOJKAŠKI KLUB ĐAKOVO

 

Što više reći za ekipu koja odigra sezonu bez poraza te osigura povratak u

Prvu nacionalnu odbojkašku ligu, osim uputiti iskrene čestitke. A upravo su to napravile đakovačke odbojkašice u sezoni 2016/17.

Uz seniorsku ekipu prvog tima koji se ekspresno vratio u Prvu ligu, i ostale klupske selekcije tijekom godine su bile izrazito aktivne.

Početkom siječnja juniorska ekipa je u fazi pripreme za Državno natjecanje sudjelovala na jakom međunarodnom odbojkaškom turniru u Ljubljani gdje je među 47 ekipa iz 10 europskih zemalja osvojila drugo mjesto porazom u finalu od reprezentacije Ljubljane.

Nakon toga je sudjelovala na Državnom juniorskom prvenstvu u Rovinju gdje je osvojila peto mjesto.

U lipnju mjesecu, kadetkinje OK Đakova na Državnom kadetskom prvenstvu u Rovinju ostvarile su izvanredan rezultat osvojivši brončanu medalju tj. treće mjesto.

I ostale selekcije kluba, mlađe kadetkinje, mala odbojka i mini odbojka bile su sudionici regionalnih natjecanja.

Odbojkaški klub Đakovo je i u prošloj godini organzirao svoje tradicionalne turnire u mlađim dobnim kategorijama, – uskrsni, ljetni i božićni turnir.

Posebno su klubu ponosni na  Međunarodni turnir u odbojci na pijesku koji se

redovito odvija početkom mjeseca kolovoza na  terenima pored bazena.

Vjerujemo da će se tradicija dobrih igara i rezultata Odbojkaškog kluba Đakovo nastaviti i u tekućoj godini.

 

 

Odbojkaški klub Đakovo

 

                                       ŽENSKI KUGLAČKI KLUB ĐAKOVO

 

Da vrijeme leti brzinom svjetlosti najbolje mogu potvrditi đakovačke kuglačice koje već punih dvadeset godina nastupaju u elitnim hrvatskim kuglačkim natjecanjima. Sada već davne 1997. godine grupa kuglačkih entuzijastica koje su predvodile Marica Kovač, Nevenka Pinjuh, Nada Kulaš, Ljiljana Balog i ostale pokrenule su inicijativu za osnivanje Ženskoga kuglačkoga kluba Đakovo. Prvi predsjednik bio je Darko Balog, a trenerski dvojac svih ovih dvadeset godina bili su Stanko Kuburić i Nedjeljko Ćorić Hitri (a dvije polusezone trenersku ulogu obnašao je i Zoran Vidović). U samim početcima dvije su igračice bile pokretači razvoja đakovačkoga kluba: prve reprezentativke Hrvatske postale su Željka Prskalo i Ana Rukavina. U klupskim natjecanjima đakovačke su kuglačice ostvarile niz odličnih rezultata: spomenut ćemo samo nastupe u tri prvoligaška prvenstva, a u pojedinačnom dijelu najveći uspjeh ostvarila je Ana Rukavina (Tolušić) koja je 2009. godine s reprezentacijom Hrvatske osvojila drugo mjesto na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj.

Tradicija odličnoga kuglanja zadržala se sve do danas. Kuglački klub Đakovo u sezonama 2016/17. natjecao se u Drugoj hrvatskoj kuglačkoj ligi Istok. U sezoni 2016./17. Đakovčanke su osvojile drugo mjesto, iza Osijeka 97. koji je danas prvoligaš. Drugo mjesto pripalo im je s 21 bodom, uz devet pobjeda, tri neriješena rezultata i četiri poraza. Najbolja igračica lige s prosjekom od 537 čunja bila je Dalija Perković, a treća igračica bila je Marijana Majsterić. Na kraju sezone Đakovčanke su osvojile i Kup regije Istok, te su u prvom kolu Hrvatskoga kupa poražene od prvoligašica iz Splita.

  1. ožujka 2017. godine bit će upisan zlatnim slovima u hrvatsko kuglanje. Na parovnom prvenstvu Hrvatske u Zagrebu Dalija Perković I Marijana Majsterić osvojile su drugo mjesto, ali s istim brojem srušenih čunjeva (1133) kao i pobjednice Jambrović/Zver. O naslovu prvakinja odlučivali su dodatni kriteriji (bolji rezultat u čišćenju).

U ovogodišnjem natjecanju (sezona 2017/18.) đakovačke su kuglačice uvjerljivo prve sa svih osam pobjeda. Trenutno drugoplasiranom Obrtniku iz Nove Gradiške Đakovčanke bježe pet bodova. Gotovo je sigurno da je prvo mjesto već osigurano, a da će Đakovčanke u kvalifikacije za ulazak u prvu ligu.

U ovogodišnjoj sezoni Đakovčanke su ostvarile i velike uspjehe u pojedinačnim nastupima.

Dalija Perković i Paulina Kopecki ostvarile su odlične rezultate u pojedinačnoj konkurenciji na Prvenstvu Regije Istok (7. i 8. listopada). Dalija Perković postala je prvakinja Regije Istok, a drugo mjesto pripalo je mladoj Paulini Kopecki, te su njih dvije nastupile su na državnom prvenstvu u Zagrebu.

 

Nada Kulaš – kapetnica u Kuglačkom klubu Đakovo

 

                     ŠAHOVSKI KLUB ĐAKOVO LIM – MONT (ženska ekipa)

 

U Malom Lošinju je od 28. rujna do 6. listopada održano 26. Ekipno prvenstvo Hrvatske u šahu, a između ostalog i u prvoj ženskoj šahovskoj ligi.

Naslov prvakinja pripao je šahisticama riječke Liburnije koje su i po rejtingu bile favoriti.

Startni broj 6 je na početku turnira donio našim igračicama teže protivnike, ali već u 4. kolu je odigrano 2:2 s HAŠK Mladost iz Zagreba. U petom kolu se s ostvarenom pobjedom protiv ASK Junior iz Rijeke nazirao ostanak u ligi. Pobjedoma protiv ŠK Goranke iz Ravne Gore i u zadnjem kolu viskom pobjedom 3:1 protiv ŠK Dame iz Đakova osvojeno je 6. mjesto, te je osiguran ostanak i nastup u prvoj ligi i dogodine.

Uz dobar rezultat treba istaknuti da su igračice ŠK Đakova prvi puta nastupale u prvoj ligi.

Za ekipu su igrale : Mila Žarković, Gordana Šulc, Karmela Mićan i Kristina Lijić.

Najbolja igrajbolji rezultat sa 5 bodova iz 8 partija je imala Mila Žarković.

Kapetanica ekipe i pričuvna igračica je bila Josipa Aščić.

Nakon 20 godina ŠK Đakovo ponovno ima žensku šahovsku ekipu u najvišem rangu natjecanja.

Ovaj rezultat promovira ŠK Đakovo kao županijskog nositelja kvalitete za ženski šah.

                                Šahovski klub Đakovo Lim-mont      

 

                          ŽENSKI RUKOMETNI KLUB ĐAKOVO

 

Nakon što su se jednu sezonu natjecale u  1. Hrvatskoj rukometnoj  ligi, Đakovačke su se rukometašice vratile natjecanju u 2. Hrvatskoj rukometnoj ligi sjever. Trenutno su na polovici natjecateljske sezone 2017/18. u sredini ljestvice na sedmom mjestu.

U klubu je nemoguće zadržati najbolje igračice koje odlaze na školovanje ili u bogatije rukometne sredine.

Stoga u Ženskom rukometnom klubu Đakovo veliku pozornost posvećuju radu s mladima jer jedino na taj način mogu držati visoku razinu drugoligaškog natjecanja.

U prošloj natjecateljskoj sezoni su u 1. Hrvatskoj kadetskoj rukometnoj ligi sjever (igračice rođene 1998. i mlađe) osvojile prvo mjesto, te su izborile odlazak na državnu završnicu u Umagu  gdje su zauzele izvrsno 4. mjesto.

Igračice rođene 2000. godine i mlađe koje su se natjecale u 1. Hrvatkoj mlađoj kadetskoj rukometnoj ligi također su kroz ligaško natjecanje izborile završno državno natjecanje koje je održano isto u Umagu, te su zauzele 6. mjesto.

Sve ovo prethodno rečeno je garancija da nema „zime“ za ženski rukomet u našem gradu. Sustavan i srtučni rad s mlađim dobnim skupinama daje konkretne rezultate. Đakovačke rukometašice osim što zajedno treniraju, druže se i igraju za svoje škole, te je rezultat koji su polučile rezultat sinergije njihovog talenta i rada ukomponiranog  sa stručnim trenerskim radom i izvrsnom organizacijom svih srtuktura u klubu.

 

Ženski rukometni klub Đakovo

 

NAJBOLJI MUŠKI SASTAVI

 

                                          KOŠARKAŠKI KLUB ĐAKOVO

 

Seniorska momčad Košarkaškog kluba Đakovo prošlu sezonu 2016/17 u A 2 Hrvatskoj košarkaškoj ligi istok završila je na 4.   mjestu što se s obzirom na osipanje igračkog kadra na polusezoni može smatrati solidnim rezultatom. U novu natjecateljski sezonu 2017/18 u novoimenovanoj Drugoj ligi istok, seniorska je ekipa KK Đakovo  započela  sastavljena isključivo od domaćih igrača koji su svi prošli kroz mlađe pogone kluba. Već na otvaranje sezone kad je više nego uvjerljivo svladana uvijek neugodna ekipa Belišća dalo se naslutiti da je kvaliteta đakovačkih košarkaša i njihovo košarkaško znanje na većoj razini nego prijašnjih sezona. Nakon još šest briljantnih pobjeda u kojima su svladani  Vukovar, Požega, Osječki Sokol, Rekord Tim, Županja i Slavonski Brod, đakovački košarkaši koje vodi trener Marijan Petrović, sa savršenim stopostotnim bodovnim učinkom vodeća su momčad Druge lige istok.

Odličnoj polusezoni doprinijeli su i rezultati u kup natjecanja „Krešimir Ćosić“ u kojem su naši košarkaši postali  pobjednici regije istok nakon što su u gostima svladali ekipu KK Vinkovci. Nakon toga susreli su se s pobjednikom regije sjever – Košarkaškim klubom Čakovec koju su također u gostima pobijedili, a više nego uspješan nastup u kup natjecanju završen je nakon što je u Đakovu od naših košarkaša bolja bila ekipa prvoligaša Borova.

Izvrsni rezultati u natjecanju, sjajno pozicioniranje na košarkaškoj karti Hrvatske  i rezultatski iskorak koji nadilazi gabarite regije, uz sjajnu i pozitivnu košarkašku atmosferu u ekipi sačinjenoj isključivo od domaćih igrača – razlozi su što je seniorska momčad KK Đakova s pravom nominirana za titulu najboljeg muškog kolektiva u 2017. godini.

 

Košarkaški klub Đakovo

 

                    ŠAHOVSKI KLUB ĐAKOVO LIM – MONT (muška ekipa)

 

U Malom Lošinju je od 28. rujna do 6. listopada održano 26. ekipno prvenstvo

Hrvatske u šahu. Natjecanje je održano u tri kategorije: u muškoj u Prvoj A i Prvoj B

ligi, te u ženskoj Prvoj ligi.

Seniorska ekipa ŠK Đakovo Lim-monta nastupila je na državnom prvenstvu 1.

B Lige na kojoj su osvojili 1. mjesto i time su izborili plasman u elitni razred hrvatskog

šaha tj u 1. A Ligu. Na državnom prvenstvu Đakovčani su nastupili u sljedećem

sastavu:

  1. ploča velemajstor Aleksandar Indžić
  2. ploča velemajstor Dušan Popović
  3. ploča Fide majstor Bojan Medak
  4. ploča internacionalni majstor Ozren Biti
  5. ploča internacionalni majstor Rudolf Sertić
  6. Ploča Fide majstori Drago Vargić i Marko Filipović

Iza Đakovčana na 2.mjestu su bili šahisti ŠK Dubrovnik, treći su bili šahisti HAŠK

Mladost iz Zagreba a na 4. mjestu su bili šahisiti ŠK Brda iz Splita.

 

Rrudolf Serić- Šahovski klub Đakovo Lim-mont

 

                               RUKOMETNI KLUB ĐAKOVO

 

Đakovački rukometaši u prošloj su kalendarskoj godini pokazali dva lica. Nakon što su u pokušaju povratka u Premijer ligu sezonu 2016/17 završili na visokom trećem mjestu, u ljeto se se morali suočiti s pravim igračkim egzodusom. Klub su napustili skoro svi stožerni igrači – neki su otišli u bogatije sredine, neki su se vratili u svoje matične klubove nako što im je završila posudba, a neki su potražili sreću u inozemstvu.

Međutim u klubu nisu očajavali. Oko iskusnog trenera Perice Martića okupli su isključivio domaći igrački kadar ,a od prošle godine  ostali su Domagoj Perlić, Krešimir Klepo i Boris Tot.

Igrački kadar nadopunio se iz  kadetskog pogona kluba, odnosno od mladića koji su lani igrali

  1. Hrvatsku kadetsku ligu. Najveći je protivnik jesenas uz vrlo zahtjevne suparnike na parketu bilo neiskustvo, pa su tako đakovački rukometaši izgibuli nekoliko vrlo tijesnih završnica. Trenutna pozicija na tablici 1. Hrvatske rukometne lige sjever sugerira borbu za svaki bod kako bi se izborio opstanak u ligi, u čemi će naći rukometaši ne sumnjamo – u konačnici uspjeti.

U Rukometnom klubu Đakovo se s pravom ponose radom s mlađim uzrastima. Kadeti trenera Mladena Rajkovića vrlo uspješno igraju 1. Hrvatku kadetsku ligu, dok su mlađi kateti trnera Borisa Lubara igrali na državnoj završnici u Poreču, a u ovoj su sezoni svojim dobrim igrama ponovo osigrali završnici državnog prvenstva.

Osim navedenih selekcija u klubu djeluju selekcije Dječaka A i B, te mini rukometa koji se natječu u regionalnim ligama., a treneri su Davor Škalić, Tomislav Paradžiković i Antonio Jozipović.

 

 

Rukometni klub Đakovo

 

 TRENER GODINE

 

                                       IGOR BLAŽEVIĆ

 

Igor Blažević rođen je 15. kolovoza 1972. godine. Tenisom se bavi od najranije dobi, najprije kao igrač, a potom kao trener u Teniskom klubu Đakovo. Do sada je skupio već 25 godina trenerskog iskustva tijekom kojih je trenirao brojne igračice i igrače, a nama Đakovčanima poznato je da je bio dugogodišnji trener Laure Mašić, koju je doveo do brojnih titula državne prvakinje.

Igor se vrlo rano otisnuo  u trenerske vode, te je u Teniskom klubu Đakovo vodio sve selekcije – od djece do seniora. Na Društvenom veleučilištu u Zagrebu stekao je zvanje višeg sportskog trenera tenisa s „A coach“ licencom, što je najveće tenisko zvanje u Hrvatskoj.

Osim naše sugrađanke Laure Mašić, Igor je bio trener i Filipu Vegeru koji je danas ATP igrač. Osim njih na različitim je prvenstvima bio izbornik igračima kao što su:

Duje Ajduković, Admir Kalender i Roko Horvat.

Do 2017. godine bio je pomoćnik izbornika Hrvatske juniorske reprezentacije do 16 i 18 godina,  koje je uspješno vodio na Prvenstvu Europe gdje osvaja 2. mjesto i Junior Davis Cupu – 4. mjesto.

Dugogodišnji je član Stručne komisije HTS-a i regionalni povjerenik Slavonije i Baranje, član Upravnog odbora Zbora teniskih trenera Hrvatske i Sudionik svih hrvatskih teniskih kongresa  i 2 svjetska kongresa (Turska 2015., Bugarska 2017.)

U prosincu prošle godine dogodile su se neke stvari koje su promijenile dosta u Igorovom životu.

  1. prosinca prošle godine imenovan je za Izbornika Hrvatske reprezentacije za dječake do 12 i 14 godina, a kao šlag na tortu došla je nagrada Hrvatskog teniskog saveza za najboljeg trenera u 2017. godini.

Nakon svih ovih imenovanja i priznanja postalo je jasno da je Igor prerastao okvire Đakova i matičnog kluba, te je nakon 21 godine promijenio poslodavca – od studenog 2017. preselio je u Zagreb i trener je u Teniskom klubu Top Spin sa Šalate.

Ono što mu mi s ovog mjesta kao sportaši i sugrađani možemo poručiti je jedno veliko HVALA za sve što je učinio za đakovački tenis i SRETNO u budućim sportskim izazovima.

 

Igor Blažević s reprezentacijom U – 16

 

POSEBNA NAGRADA

 

 

                                    BOĆARSKI KLUB INVALIDA „LASTAVICE“

 

Velikoj većini Đakovčana, a pogotovo onima koji prate sport poznat je podatak da već više od desetljeća u našem gradu djeluje Boćarski klub invalida „Lastavice“ koji okuplja sportaše s invaliditetom, i to ne samo iz Đakova i Đakovštine, već i iz drugih krajeva Slavonije i Baranje.

Zajednica športskih udruga Grada Đakova prigodom izbora za najbolje sportaše i sportske kolektive nema kategoriju za izbor najboljih sportaša i sportskih kolektiva s invaliditetom, jer su „Lastavice“ jedina udruga na području Grada Đakova koja se službeno natječe na državnoj razini u sportskoj konkurenciji osoba s invaliditetom.

Sve ove godine „Lastavice“ postižu više nego zapažene razultate u natjecanjima, međutim njihovi rezultati nisu adekvatno prezentirani niti valorizirani u javnosti. U dogovoru s gospođom Majom Škalić, predsjednicom  „Lastavica“, ove smo se godine odlučili na svečanosti dodjele nagrada najboljim sportašima i sportskim kolektivima svima Vama prezentirati kratku povijest „Lastavica“ i rezultate koje su postigli.

 

Godine 2005. gosp. Goran Dernej i gđa. Štefica Mikšić počeli su s razvojem boćanja za osobe s invaliditetom  preko projekta Udruge za pomoć osoba s mentalnom retardacijom Đakovo – današnji Neven.

Od 2006. godine  “Lastavice” postaju punopravni član Hrvatskog saveza boćanja osoba s invaliditetom (HSBI).  Iste godine Goran postaje i  nacionalni sudac.

  1. godine Goran Dernej postaje predsjednik Saveza Hrvatske za boćanje osoba s invaliditetom, a Lastavice preuzima nacionalna sutkinja, volonterka u klubu i trenerica Maja Škalić, koja je na mjestu predsjednice i danas.

Kako je i sam Goran Dernej u boćanje ušao zbog obiteljskih razloga jer je njegov,  danas pokojni, sin Ivan bio osoba s invaliditetom i jedan od najboljih igrača Lastavica te nacionalni sudac, tako je i Maja zbog nezainteresiranosti sportskih stručnjaka za rad s Lastavicama u klub uključila i svog današnjeg supruga. Davor Škalić sad već dugogodišnji trener  Lastavica nesebično i s velikom voljom i entuzijazmom radi sa svojim igračima te ih vodi i prati na sva njihova natjecanja.

Lastavice danas broje 18 članova. Dva igrača su kategorizirana su po međunarodnim pravilima – Maja Perica BC2  kategorija i Mihajlo Kovačić BC3 kategorija. Ostali članovi su BC 5 kategorija koja u boćanju sudjeluje samo kao ekipna rekreativna momčad.

Za đakovačke Lastavice natječe se i Mihajlo Kovačić Mišo, 37-godišni Baranjac iz Darde koji je rođen kao nedonošće i dijagnosticirana mu je cerebralna paraliza.

“Boćanje je za mene puno više od amaterizma. Sve treba raditi s voljom i za mene je to sport u kojem, unatoč invaliditetu i zahvaljujući treninzima, postižem dobre rezultate”,

“Mislim da imam ispravan stav prema cerebralnoj paralizi koja je dio mene, to je stanje koje prilagođavam sebi koliko mogu. Ne želim se ja prilagoditi njoj.“

kaže ovaj strastveni sportaš s cerebralnom paralizom.

Kao jedan od rijetkih klubova koji se bavi osobama s invaliditetom i to 100% osobama s cerebralnom paralizom i dugogodišnjim uspjesima koje postižu, „Lastavice“ zaslužuju nagradu i posebno priznanje. Ove godine u ukupnom poretku Prvenstva Hrvatske u boćanju za osobe s invaliditetom u bc3 kategoriji pojedinačno osvojili su 3. mjesto, te u bc 2 kategoriji 5. mjesto

I na kraju želimo prenijeti ono što su iz udruge „Lastavice“ poručili:

„Budući da je boćanje za osobe s invaliditetom  sport u kojem su igrači s teškim tjelesnim  oštećenjima i bolestima, vrlo često na žalost gubimo svoje članove.

Cilj nam je povećati interes invalidne djece i njihovih roditelja za bavljenje ovim sportom te ovim ih putem pozivamo da nam se pridruže. Nećete požaliti!“

 

Boćarski klub invalida Lastavica

 

NAGRADA ZA POSEBAN DOPRINOS ĐAKOVAČKOM SPORTU

 

 

 VLADIMIR RAC

 

Gospodin Vladimir Rac rođen je 19.10.1939. godine u Đakovu, a otac Julije i majka Marija rođ . Albreht također su bili rođeni Đakovčavi. Osnovnu i srednju školu završio je u Đakovu, a Pedagošku akademiju – grupa povijest i zemljopis diplomirao je u Osijeku.

Cijeli životni vijek proveo je u rodnom Đakovu. Kao prosvjetni djelatnik radio je u osnovnim školama u Satnici Đakovačkoj, Piškorevcima, te u sve tri đakovačke osnovne škole – Ivana Gorana Kovačića, Vladimira Nazora i Josipa Antuna Ćolnića gdje je od 1978. do umirovljenja 2005. godine bio ravnatelj. Za svoj učiteljski rad primio je najveće državno priznanje – nagradu „Ivan Filipović“.

Većina sugrađana pamti ga kao sportaša jer je od svoje 14. godine, pa sve do iza 70. – te bio aktivan u mnogim sportovima kao igrač (rukomet, vaterpolo, plivanje), a kasnije i kao trener Plivačkog kluba „Đakovo 1953“. Vrijeme njegovog sportskog djelovanja bilo je „zlatno doba“ đakovačkog plivanja i vaterpola, a gospodin Vladimir Rac postizao je vrhunske rezultate u plivačkim disciplinama na 100 i 200 m, a u vaterpolo klubu bio je vratar.

Ipak, većina starije generacije Đakovčana gosp. Vladimira Raca pamti kao vrsnog rukometaša u vrijeme kad je Rukometni klub Đakovo bio poznat i uspješan u bivšoj državi, a rukomet uz nogomet najpopularniji sport.

Nakon aktivnog bavljenja vodenim i loptačkim sportovima, učlanjuje se u karate klub Đakovo gdje dostiže razinu nositelja crnog pojasa, a svoju djelatnost u sportu nastavio je kao učitelj plivanja i trener sve do 74. godine.

Za svoj  učiteljski rad i aktivno sudjelovanje u sportu dobio je brojne nagrade. Uz već spomenutu državnu nagradu „Ivan Filipović“, tu su i brojne druge nagrade i priznanja: Goranova nagrada, Zahvalnica Crvenog križa Hrvatske, Priznanje državne uprave za zaštitu i okoliš, Priznanje Rimokatoličkog župnog ureda Dobrog pastira, Priznanje đakovačkog Plivačkog kluba, Priznanje Sportskog društva „Sloboda“ i „ĐŠK“ Đakovo.

Nositelj je i Spomenice Domovinskog rata.

Od svih priznanja koje je tijekom života dobio najdraži su mu, kako sam kaže, susreti s njegovim bivšim učenicima koje je kao malu djecu učio plivati, i koje je kasnije trenirao. Njihovo poštovanje i ljubav koju mu iskazuju ispunjavaju ga radošću i ponosom, jer je to nešto što traje zauvijek.

 

                                   Vladimir Rac