Dragovoljcu pobjednički pehar, Miroslav Colarić i Mirko Đumić najbolji pojedinci!

U OKVIRU ĐAKOVAČKOGA LJETA ODRŽAN TURNIR U BOĆANJU

 

Boćarski klub Đakovo bio je u subotu, 18. kolovoza, domaćin tradicionalnoga turnira u okviru Đakovačkoga ljeta. Na turniru se prijavilo osam momčadi: Vid iz Belog Manastira, Sotin, Dragovoljac Osijek, Donji Grad Osijek, Tenja i tri momčadi Đakova.

Sudionici turnira Đakovačko ljeto 2018.

Nakon cjelodnevnih natjecanja, prvo mjesto u momčadskoj konkurenciji osvojili su boćari Dragovoljca Bosutsko  iz Osijeka, drugo mjesto pripalo je Sotinu, prva momčad Đakova zauzela je treće mjesto dok je četvrta momčad Tenje.

Kapetan Dragovoljca s pobjedničkim peharom

U pojedinačnoj konkurenciji – zbijanju bulina najviše uspjeha imao je Miroslav Colarić, a najbolji u bližanju u krug domaći je igrač Mirko Đumić.

Miroslav Colarić (lijevo) i Mirko Đumić (desno)

Nakon napornog natjecanje, u ne baš idealnim uvjetima, uslijedila je dodjela nagrada i domjenak.

Organizatori turnira – Boćarski klub Đakovo

Za đakovačku pobjedu ključna druga četvrtina!

TREĆA HRVATSKA VATERPOLO LIGA – SLAVONSKA REGIJA

 

  1. KOLO

 

 VUKOVAR – ĐAKOVO 15:17

 

                           (5:5; 3:6; 3:4; 4:2)

 

Osijek – Gradski bazen. Gledatelja: 100. Sudac: Davor Vujošević (Osijek).

 

VUKOVAR: Fran Goreta, Dominik Pintarić 3, Dejan Stojanović 2, Zvonimir Škorić 10, Ivan Butigan, Dorijan Došen, Hrvoje Sovar, Stefan Stepanović, Davorin Musulin, Vladimir Manojlović, Filip Kutnjak. Trener: V. Musulin.

 

ĐAKOVO: Bruno Markulić, Tihomir Klemen 1, Bariša Petrović 2, Ivan Barišić 2, Gabrijel Abramović 8, Davor Rac, Jure Rotim, Drago Rotim, Robert Selec, Vlado Šimić 2, Kristijan Previšić 1, Marko Grabavac, Niko Perković 2. Trener: Gabrijel Abramović.

 

U prvoj četvrtini obje momčadi bile ravnopravne što potvrđuje i rezultat – 5:5.  U tom dijelu utakmice za đakovačku obranu nerješiva zagonetka bio je Zvonimir Škorić, strijelac četiri od pet vukovarskih golova.

U drugoj četvrtini Đakovčani su odigrali puno bolje te su je riješili u svoju korist rezultatom 6:3. Strijelci za đakovačku momčad bili su: po dva puta Perković i Abramović te jednom Petrović i Barišić. Dobru igru Đakovčani su nastavili i u trećem periodu igre gdje su sačuvali, i za jedna gol povećali svoju prednost. U posljednju četvrtinu đakovački su vaterpolisti ušli s vodstvom 15:11. Uslijedilo je malo opuštanje što koriste Vukovarci i s četiri pogotka smanjuju vodstvo na minus dva. Ali, više od toga nisu mogli.

Nakon šest odigranih kola Đakovčani imaju dvije pobjede i četiri poraza.

 

Đakovački vaterpolisti bolji od Marsonije, izgubili od Osijeka!

VATERPOLO TURNIR U ĐAKOVU

 

U nedjelju, 5. kolovoza, vaterpolo klub Đakovo, na Gradskom je bazenu organizirao vaterpolski turnir na kojemu su sudjelovali: VK Osijek, VK Vukovar VK Marsonia i VK Mursa te domaćin Đakovo. Đakovački vaterpolisti odigrali su dvije utakmice: protiv Osijeka i Marsonije.

 

MARSONIA – ĐAKOVO  10:13

 

                                                    (2:3;3:2; 3:3; 2:5)

 

Đakovo – Gradski bazen. Gledatelja:100. Sudac: Tomislav Stojčić.

 

MARSONIA: Filip Tomić, Marin Maoduš, Marko Pejić 5, Gabrijel Grbušić 4, Kristijan Šimić, Marko Aničić 1, Luka Vrbljančević. Trener: P. Tomić.

 

ĐAKOVO: Bruno Markulić, Karlo Ditrih 1, Bariša Petrović 1, Ivan Barišić 8, Marko Grbavac, Neven Markulić, Jure Rotim, Kristijan Previšić 1, Vlado Šimić, Borna Išasegi, Gabrijel Abramović 2, Davor Rac, Mislav Petrović. Trener: Gabrijel Abramović.

 

Đakovčani i Brđani odigrali su zanimljivu utakmicu u kojoj je neizvjesnost trajale sve do posljednje četvrtine. Naime, prvu četvrtinu dobili su Đakovčani s minimalnih 3:2, a istom mjestom uzvratili su im Brođani u drugoj četvrtini. Neizvjesno je bilo i u trećem dijelu utakmice koji je završio bez pobjednika 3:3. U posljednjoj četvrtini do izražaja je došla duža klupa jer su Brođani imali samo sedam igrača i fizički više nisu ogli pratiti đakovački ritam. U završnici utakmice ključni igrač za đakovačku pobjedu bio je Ivan Barišić, strijelac četiri od pet golova. Ujedno, on je bio i najbolji igrač sa osam postignutih golova. U brodskim redovima najzapaženiji dvojac bio je Marko Pejić s pet i Gabrijel Grbušić sa četiri pogotka.

 

ĐAKOVO – OSIJEK  3:10

 

                                (2:1; 0:3; 1:1; 0:5)

 

Đakovo – Gradski bazen. Gledatelja: 100. Sudac: Hrvoje Jambrović.

 

ĐAKOVO: Bruno Markulić, Karlo Ditrih 1, Bariša Petrović, Ivan Barišić, Marko Grbavac, Neven Markulić, Jure Rotim, Kristijan Previšić, Tihomir Klemen, Borna Išasegi, Gabrijel Abramović 2, Drago Rotim, Josip Breulj. Trener: Gabrijel Abramović.

 

OSIJEK: Tomislav Primorac 1, Toni Kalođer 2, Hrvoje Kolarić 1, Josip Zeko 2, Tin Peko, David Milas 3, Branimir Kružić 1, Arijan Zec, Dominik Zec. Trener: Hrvoje Kolarić.

 

Đakovčani su odlično odigrali prvu četvrtinu kada su golovima Karla Ditriha i Gabrijela Abramovića vodili 2:1. Međutim, Osječani su u drugoj četvrtini napravili preokret i s tri pogotka (David Milas 2 i Josip Zeko 1) i poveli 4:2.U trećoj četvrtini pao je po jedan gol na svakoj strani (1:1).U posljednjem periodu igre u bazenu su postojali samo Osječani koji su s pet pogodaka došli do visoke i zaslužene pobjede.

 

U trećoj utakmici Mursa je bila bolja od Marsonije rezultatom 20:6, a utakmica Osijek – Vukovar igra se u četvrtak u Osijeku.

Horizont bacača koplja

IN MEMORIAM – MARKO BODULJAK (1944. – 2018.)

 

Đakovački sportaši i sportski radnici s tugom su primili vijest da je u Zagrebu u 74. godini života preminuo bivši đakovački rukometaš i atletičar  Marko Boduljak. Starijim Đakovčanima Marko Boduljak poznat je kao vrsni rukometaš koji se rukometom bavio do 1973. godine kada se zahvaljujući Miji Burušu počeo baviti atletikom, odnosno bacanjem koplja. Na tadašnjem srednjoškolskom igralištu Marko Boduljak pokazao je svu veličinu svoga talenta. Nakon đakovačkoga iskustva i treninga s Mijom Burušem, Boduljak odlazi u AK Slavonija Osijek, potom u AK Crvena Zvezda, a nakon toga, 1975. godine koplje ga odvodi u Atletski klub Split gdje će postići i najveće uspjehe. Na natjecanju 24. travnja 1976. godine ostvario je svoj najbolji rezultat – koplje je bacio 72 metra i 78 centimetara čime je postao i rekorder tadašnje Jugoslavije. Ovaj rezultat i danas je četvrti rezultat svih hrvatskih bacača, a ukupno sedmi uzimajući u obzir i aktualno koplje. Tijekom svoje karijere bio je višestruki prvak tadašnje države. Nakon toga, Marko Boduljak prelazi u Atletski klub Mladost gdje je i okončao svoju atletsku karijeru.

A ovoga vrhunskoga sportaša i atletičara sjetio se  i đakovački novinar Mario Kladarić čiji je tekst Horizont bacača koplja objavljen na stranici djakovo-sport.com 18. travnja 2018. godine. Prenosimo ga u cijelosti.

 

Mario Kladarić, Horizont bacača koplja (Maratonac, 18. travnja 2018.- djakovo-sport.com)

 

Bacanje koplja je sportska disciplina u kojoj atletičari zaletom i specifičnim kretanjima pri izbačaju nastoje baciti koplje što dalje. Sport datira još iz stare Grčke, a sastavni je dio od prvih olimpijskih igara pa sve do danas. Kako bi se razvio maksimalni potencijal bacač mora imati kombinaciju brzine, snage, koordinacije i fleksibilnosti. Sve to imao je u sebi reprezentativac bivše države, Marko Boduljak, susjed iz zgrade “Šumarije”, koji je te daleke 75-e godine prošlog stoljeća na tada neasfaltiranom srednjoškolskom igralištu svoje koplje znao hitnuti skoro pa isti broj metara. Sedamdeset i pet. Privilegija je bilo gledati treninge Marka Boduljaka, bacača koplja, vidjeti uživo silinu zaleta, izbačaj i trzaj, a onda promatrati daleki let, koji je trajao gotovo do one kajsije pored žičane ograde, let, koji je trajao  sve do onog mjesta gdje mi je ona nekoliko godina kasnije na neko vrijeme  ukrala srce.

Sjećam se kako nam je taj vrhunski bacač koplja sa zanosom i ogromnoj ljubavi prema svojoj voljenoj disciplini, objašnjavao tehniku, o potrebnom broju koraka pri zaletu, naglašavao važnost pravilnog kuta pri izbačaju i sve one druge osnove pravila bacanja za nas tada čarobnog sportskog rekvizita. U pauzi treninga saznali smo da je težina koplja za muškarce 800 grama, a da mu dužina varira od 260 do 270 cm. Tada sam prvi i jedini put držao “pravo” koplje u ruci. Pamtim i danas vrhunsku izradu i  lakoću materijala a kada slučajno na Olimpijskim igrama ili nekom atletskom mitingu vidim tu disciplinu, baš svaki put se sjetim tih davnih treninga nikad zaboravljenog bivšeg susjeda.

U sportskom smislu, bili su to trenutci u kojem nesvjesno širiš sportske horizonte. Odmak i pomak od viđenog i uobičajenog. Dar iz djetinjstva koji ti ostane za čitav život. Trenutak spoznaje da sportske priče kreću iz tvoje ili neke slične ulice. Trenutak kada shvatiš da polazišna stanica jedne lijepe priče ne mora biti na stadionu velikog grada, negdje u Zagrebu ili Splitu u koji je nedugo nakon tog čarobnog ljeta Marko otišao, što poslom, što vođen svojim neospornim talentom koji je nadogradio u AK Split. Neke sportske priče događaju se ispod naših prozora, zbiju se na zelenim ledinama prekrivenim maslačkom, poput  ledine  u našem malom Đakovu koja je i Marku Boduljaku ostala posebna u srcu.

 

Počivao u miru Božjem!

Domagoju Vragoloviću druga medalja s europskih prvenstava dijabetičara!

JOŠ JEDAN USPJEH HRVATSKE REPREZENTACIJE U KOJOJ JE SUDJELOVAO NOGOMETAŠ IZ ĐAKOVŠTINE

 

Kada su Nijemci tijekom Svjetskoga nogometnoga prvenstva u Rusiji Hrvatsku definirali kao najjaču sportsku naciju onda te riječi imaju svoju težinu. Poznavajući njemački mentalitet oni ništa ne govore, a niti ne rade, bez iskustvenih činjenica. Ova tvrdnja lijepo je odjeknula diljem svijeta, a hrvatski sportaši, osim nogometne reprezentacije, ovoga ljeta debelo potvrđuju ovu njemačku tvrdnju. Tako su mladi košarkaši do 20 godina osvojili drugo mjesto na Europskom prvenstvu u Njemačkoj, rukometna reprezentacija gluhih donijela je zlatnu medalju sa Svjetskoga prvenstva iz Brazila, vaterpolisti su donijeli broncu s Europskog prvenstva u Španjolskoj, a jedna, medijski malo manje praćena reprezentacija, vratila se s Europskog prvenstva DiaEuro u futsalu koje je igrano od 21.  do 28. srpnja u Bratislavi. Riječ je o hrvatskoj reprezentaciji dijabetičara koji već punih šest godina sudjeluju na europskim smotrama i uvijek donose medalje. A član hrvatske futsal reprezentacije dijabetičara je i dugogodišnji nogometaš iz Strizivojne Domagoj Vragolović kojemu je ovo treći europski nastup za Hrvatsku na europskim prvenstvima.

Osim sportskoga natjecanja, DiaEuro ima i edukativni karakter. Cilj europskoga prvenstva je promicanje zdravog i kvalitetnoga života uz dijabetes. Igrače se educira o novitetima vezanim uz liječenje i kontrolu šećera u krvi. A izrazito je korisna razmjena iskustava između igrača.

 

                                   Viceprvaci Europe!

Na Prvenstvu Europe (DiaEuro) u Bratislavi nastupilo je 17 reprezentacija, a Hrvatska se našla u grupi s Rumunjskom, Ukrajinom i Uzbekistanom. U prvom susretu Hrvati su bili bolji od Rumunjske 4:1 da bi upisali poraz od Ukrajine (6:1). U trećoj odlučujućoj utakmici u skupini hrvatska je reprezentacija pobijedila Uzbekistan rezultatom 7:2. Kao drugoplasirani Hrvati su se plasirali u nastavak natjecanja. U najboljoj utakmici protiv favoriziranih Talijana Hrvati su slavili s minimalnih 2:1 čime su ostvarili pravo nastupa u polufinalu. Protiv domaćina Slovačke ostvarena je pobjeda 3:1. I finale protiv susjeda iz Bosne i Hercegovine je tu. Nažalost, Hrvatski su doživjeli težak poraz 5:0, ali srebrna medalja je osvojena.

Taj rezultat ostvarili su sljedeći igrači: Dejan Kolar, Domagoj Vragolović, Dominik Išaretović, Marko Marković, Ivan Mikulić, Joško Čulo, Neven Furjan, Luka Ivanović, Petar Vukadin, Emil Peričić, Matija Ažić. Trener: Mario Žitnik.

 

 

                             Tko je Domagoj Vragolović

 

Prve nogometne korake Domagoj Vragolović  započeo je u rodnoj Strizivojni, a nakon toga odlazi u NK Croatia gdje prolazi kroz sve selekcije kluba. U 16. godini otkriven mu je dijabes, a tada se vraća u Šokadiju gdje igra u seniorskom sastavu koji je nastupao u Prvoj županijskoj ligi. Nakon toga, pet godina igra u Kešincima, također u Prvoj županijskoj ligi. Nakon toga, Vragolović se ponovo vraća u Šokadiju u kojoj, uz igranje, počinje i s trenerskim radom u mlađim dobnim kategorijama (HNK Đakovo Croatia i Šokadija). Posljednju sezonu Vragolović je proveo u Radničkom iz Viškovca gdje je obnšao dužnost igrača-trenera.

U DiaEuro reprezentaciji Hrvatske Domagoj Vragolović igra već tri godine, a osim ove srebrene medalje, u svom vlasništvu ima i zlatnu medalju osvojenu prošle godine na Europskom prvenstvu u Bukureštu. Domagoja Vragolovića pamtimo i po nastupima na mnogobrojnim malonogometnim turnirima kao člana sada već kultne momčadi Tončo.

Svaka čast, viceprvaci svijeta!

POVIJESTI DAN HRVATSKOGA SPORTA – FINALE SVJETSKOGA NOGOMETNOGA PRVENSTVA

Dragi čitatelji!

 

Pokušatćemo Vam donijeti dio atmosfere nadanašnji dan 15.srpnja 2018. godine kada Hrvaska u Moskvi igra finale Svjetskoga prvenstva protiv Francuske.

 

FRANCUSKA – HRVATSKA 4:2 (2:1)

 

ĐAKOVO, 15.SRPNJA 2018. – 15:00 SATI

 

NIGDJE ŽIVE DUŠE

 

 

 

ZAGRIJAVANJE – 15:30 sati

 

 

Počelo je, počelo…

 

 

1:1 Perišić

 

Zna se, Vatrenima!

FOTO VIJEST

 

Ovogodišnje Svjetsko nogometno prvenstvo u Rusiji zasigurno će biti zapamćeno po uspjehu hrvatske nogometne vrste, ali i po činjenici da su igre „vatrenih“ inspirirale mnoge Hrvate i Hrvatice da pokažu i neke svoje skrivene talente. Tako je i bivši đakovački košarkaš Davor Mikulić iskoristio jedno slobodno prijepodne i, zajedno sa svojim kćerima, upustio se u izradu pobjedničkoga pehara za nove svjetske nogometne prvake. Sama vizura pehara već jasno sugerira kome će pripasti pobjednički pehar. Davor je već unaprijed prepoznao tko će biti svjetski prvak i vjerojatno će, nakon što se cijela bura stiša, ovaj drveni pehar pokloniti Hrvatskom nogometnom savezu koji će zasigurno dobiti mnoštvo ovakvih ili sličnih poklona. A podsjetio se da je Davor Mikulić bio vrsni đakovački košarkaški centar koji se prošle godine, nakon punih dvadeset sezona, oprostio od aktivne igračke karijere, ali kao i svaki sportaš prati sva događanja što potvrđuje i izrađeni pehar koji će pripasti svjetskim prvacima. A Davor kratko kaže: Zna se, Vatrenima!

“Vatreni” Zvrkovci!

FOTO VIJEST

 

Da je 11. srpnja već upisan u povijest hrvatskoga sporta potvrđuju izvorni „vatreni“ koji su na današnji dan, prije dvadeset godina, pobjedom protiv Nizozemske, osvojili brončanu medalju na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj. A upravo danas, 11. srpnja 2018., hrvatska nogometna reprezentacija ima priliku postići još bolji rezultat: večeras u 20. sati u Moskvi pobjedom protiv Engleza mogu ostvariti plasman u finale Svjetskoga prvenstva.

Na svakom koraku vidljiva je navijačka atmosfera koja će sigurno kulminirati večeras jer će večeras cijeli grad bio u znaku nogometa. Svoju potporu navijačkoj atmosferi u dopodnevnim satima dala su i djece i njihove tete Dječjega vrtića Zvrk koji su navratili na sladoled i prošetali gradom u prepoznatljivom navijačkom tonu. Svi u glas uzviknuli su: Naprijed, vatreni!

 

Pobjednici Domagoj Grgić i Adam Dorić!

DRUGO KOLO CROATIA CUPA ZA JEDNOPREGE I DVOPREGE

 

Nedjelja je, 8. srpnja, na đakovačkom Hipodromu, ponudila drugo kolo Croatia Cupa u natjecanju jednoprega i dvoprega.

I nastupima jednoprega najviše umijeća imao je Domagoj Grgić s grlom C. Lasta, član Konjičke udruge Lipicanac Ruščica, drugoplasirani je Filip Nikolić, ZK Slavonija, slavonski Brod, a trećeplasirani je Dražen Mađarević, također član Konjičke udruge Lipicanac Ruščica. Na četvrto mjesto plasirao se Ivan Lucić (KU Lipicanac Ruščica).

U natjecanju dvoprega najviše uspjeha imao je Adam Dorić, član ZK Slavonija, Slavonski Brod, a na drugom mjestu završio je Dragan Žigić, član Državne ergele Đakovo. Trećeplasirani je Josip Zirn (Državna ergela Đakovo), a pomalo neočekivano četvrto mjesto pripalo je, subotnjem pobjedniku, Antunu Živiću, članu Državne ergele Đakovo. Članovi Lipicanca iz Ruščice Ivan Đurasović i Boris Liović zauzeli su peto i šesto mjesto. Još jedan Đakovčanin Tomislav Drenjančević osvojio je sedmo mjesto, a na osmom je natjecanje završio Dragan Ivušić (ZK Slavonija, Slavonski Brod) dok je deveti Stjepan Kucjenić (KU Lipicanac Ruščica).

Andriji Obrovcu jednopreg, Antunu Živiću dvopreg!

CROATIA CUP ZA JEDNOPREGE I DVOPREGE

 

U subotu, 7. srpnja, na đakovačkom Hipodromu održano je prvo kolo Croatia Cupa za jednoprege i dvoprege. Nakon dvije discipline (dresura i čunjevi) dobili smo pobjednike u kategoriji jednoprega i dvoprega.

Prvo mjesto u kategoriji jednoprega pripalo je Andriji Obrovcu koji je ostvario 63,24 boda (dresura 50,03 i čunjevi 13,21). Na drugom mjestu natjecanje je završio Domagoj Grgić sa 74,68 bodova, a trećeplasirani je Ivan Nikolić koji je prikupio 87,89 bodova. Nakon vodećega trojca, slijede: četvrti Filip Nikolić (100,52), peti Vedran Klaić (111,02), a Ivan Lucić je, nakon dresure, odustao od natjecanja.

U nastupima dvoprega Đakovčani su osvojili prva tri mjesta. Antun Živić bio je najbolji s 50.05 bodova (dresura 40,33, čunjevi 9,72), drugo mjesto osvojio je Josip Zirn s 80,45 bodova (dresura: 59,38 i čunjevi: 21,07). Na trećem mjestu našao se Dragan Žigić koji je ostvario 85,55 bodova (dresura: 54,00 i čunjevi: 31,55). Adam Dorić plasirao se na četvrto  mjesto s 86,51 bodom dok je Tomislavu Drenjančeviću pripalo šesto mjesto s 90,10 bodova.

Pobjednik u kategoriji dvoprega- Antun Živić (Državna ergela Đakovo)

Drugo mjesto pripalo je Josipu Zirnu (Državna ergela Đakovo)