“Ostanak u ligi je uspjeh!”

RUKOMETNA SEZONA JE ZAVRŠILA. KAKO JU PROCJENJUJE TRENER PERICA MARTIĆ

 

 

Đakovački rukometaši, uz dosta su muka, i dogodine osigurali opstanak u Prvoj B hrvatskoj rukometnoj ligi Sjever. Nakon 26 dugih kola Đakovčani su osvojili dvanaesto mjesto s 15 bodova, a ispod njih nalaze se rukometaši Garešnice i Nove Gradiške koji su ispali iz lige. Status Prvo B ligaša đakovački su rukometaši sačuvali zahvaljujući činjenici da je iz Premijer lige ispao Karlovac koji će dogodine igrati u južnoj skupini. Đakovački rukometaši trenirat će još sljedeći tjedan, a tada slijedi odmor. Kako je sezonu proživio i je li zadovoljan ostvarenim rezultatom upitali smo trenera Pericu Martića.

 

                    Ostanak u ligi je uspjeh!

 

ĐS Sezona je završila. Đakovački rukometaši zauzeli su dvanaesto mjesto i tako ostali u Prvoj B hrvatskoj rukometnoj ligi Sjever. Uspjeh ili neuspjeh?

 

  • S obzirom na sve okolnosti koje su nas pratile od početka prvenstva pa do kraja, rekao bih da je ostanak u ligi uspjeh. Jer kada analiziramo sve što se događalo u ovoj sezoni, ništa osim opstanka nismo mogli očekivati. Pripreme smo počeli s jednom momčadi, a prvenstvo igrali bez nekoliko važnih igrača. Na početku smo imali trojicu igrača iz našičkoga Nexea koji su zbog neizvjesne situacije u klubu otišli: dva brata Vešligaj i Ivanković. Pred početak prvenstva ostali smo bez desnog vanjskoga napadača tako da smo tu poziciju morali „krpati“ s krilnim igračima. Tako je na toj poziciji morao igrati i Ćurić, Jozipović, a na kraju i Klepo. Renato Ćurić, početkom akademske godine, otišao je u Vukovar te je trenirao jednom tjedno s momčadi. U većem dijelu drugog dijela prvenstva, naš najiskusniji igrač Domagoj Perlić bio je ozlijeđen tako da smo bili primorani pomladiti momčad s nekoliko naših kadeta. Njegovu ulogu trebao je nadomjestiti mladi Goluža, međutim, ponekad je za njega, ali i ostale mlade igrače bio preveliki teret nastupiti u tako zahtjevnom natjecanju. U zimskoj stanci uspjeli smo dovesti Vedrana Šaravanju koji je prije dvije sezone branio naše boje. Njegovo iskustvo puno nam je značilo u borbi za opstanak.

U nekim utakmicama neiskustvo nas je koštalo bodova  gdje smo objektivno bili bolji, ali smo u ključnim utakmicama pravili početničke pogreške koje su nas u pravilu stajale poraza. Međutim, u samoj završnici prvenstva, skupili smo glave i odigrali nekoliko odličnih utakmica koje su nam donijeli toliko željeni opstanak. Ključna utakmica bila je protiv Maksimir Pastele koju smo dobili u Đakovu i tada se momčad igrački digla tako da smo do kraja osvojili još šest bodova što nas je dovelo do konačnih 15 bodova. Nakon toga uslijedile su očekivane pobjede protiv Nove Gradiške i Garešnice te u zadnjem kolu odlična igra i pobjeda protiv Medveščaka.

Dakle, mogu zaključiti, bilo je dobrih i loših trenutaka, ali s obzirom na igrački kadar koji se tijekom sezone prepolovio i prisilnim uvođenjem mladih igrača te ozljedama, mogu reći da smo ostvarili cilj: opstanak u ligi.

 

                      Treba obnoviti suradnju s Nexeom!

 

ĐS Đakovačka sportska dvorana godinama je bila neosvojiva tvrđava za mnogo jače klubove nego su sadašnji protivnici. Međutim, mnogi su odnosili bodove iz Đakova?

 

  • Već sam spomenuo da je naš najveći hendikep mlada i neiskusna momčad koja je bila sklona oscilacijama. Bilo je lijepo vidjeti odličnih dvadeset, trideset odigranih minuta, međutim, utakmica traje šezdeset minuta, a mi za takav ritam najčešće nismo imali dovoljan broj igrača. Pokazali smo određene kvalitete, ali za bolji rezultatski učinak potrebno je još dosta strpljenja i napornoga rada. U klubu trenutno osjetimo nedostatak nekoliko rukometnih generacija; recimo nemamo igrača rođenih 1992., 1994. godine pa otprilike sve do 2000. godišta. Tek u posljednjih nekoliko godina intenzivirao se rad s mladima što potvrđuje i odlično peto mjesto na Prvenstvu Hrvatske za mlađe kadete. Međutim, dok ti igrači dođu do seniorskoga pogona proći će nekoliko godina. Međutim, klub iz godine u godinu mora ostvarivati rezultate koji će ga održati u rangu.

 

ĐS Postoji li nekakvo rješenje kako vratiti stari sjaj đakovačkoga rukometa?

  • To se ne može ostvariti preko noći. Danas imamo situaciju da većina igrača ide na fakultet, a to je otežavajuća okolnost s obzirom da Bolonjski proces nje baš naklonjen sportašima. Dakle, mi bismo trebali svaki dan organizirati dolazak na trening naša četiri-pet igrača. To često nije moguće jer studenti imaju različite obveze, a kada vi isplanirate trening, a na njega dođe šest ili sedam igrača, tada je teško uigravati momčad i pripremati ju za važne utakmice. Međutim, oko tih vožnji, nažalost, vidjeli smo nedavni tragični primjer stradanja trenera i mladoga igrača MNK Dinamo. Međutim, s obzirom da danas većina igrača studira, to je jedini mogući način kako donekle redovito trenirati i pripremati se za natjecanje. Osim studija, u Slavoniji trenutno ima nekoliko klubova koji trebaju igrače i tko ponudi bolje uvjete stvar je jasna. Već sada čujem da je Šaravanja otišao u Vinkovce, Borovo , koje je ušlo u Prvu B ligu, već duže vrijeme pokušava dovesti Renata Ćurića koji studira u Vukovaru tako da postoji velika opasnost da ionako smanjeni igrački kadar bude još manji.

 

ĐS U posljednjih nekoliko godina uspostavljena je odlična suradnja s Nexeom. Nekoliko njihovih igrača došlo je na posudbu u Đakovo.

 

  • Ta suradnja bila je odlična. Međutim, tu je uvijek postojao problem što su Našičani nakon prvoga dijela imali pravo povući svoje igrače nazad u klub. Tako da smo često u odlučujućim utakmicama igrali bez „Našičana“. Međutim, ti su nam igrači popunjavali slobodna mjesta. Recimo, Matko Rotim u Đakovu je stekao status jednoga od najboljih pivota lige tako da ga je Nexe odmah vratio u svoj roster. I dva brata Vešligaja stekli su svoje rukometno ime u Đakovu. A u isto vrijeme, nama su odlazili igrači: prvo Tomislav Barberić, pa Ivan Pongračić, Denis Tot, Kristijan Eskeričić, Josip Punda, David Lubar dakle cijela sedmorka. Zamislite da su ti igrači sada na okupu, sigurno bismo se borili za povratak u premijer ligu. Ovako samo tužno možemo voditi statistiku o odlascima naših igrača. Osim igrača, ostali smo i bez nekoliko rukometnih trenera: već ranije u Norveššoj su završili Mlinarević, Pongračić, zatim je otišao bivši tajnik Horvat, u Njemačkoj već dvije godine kao trener radi Jerko Peić, najnoviji odlazak u Njemačku ostvario je Mladen Rajković. To je problem kojega je teško zaustaviti.

 

 

Novi Zakon o športu mora zaštititi male klubove

 

ĐS Kada govorimo o problemu odlaska igrača, koliko je tu grad mogao uspostaviti nekakvu sportsku politiku da se ti odlasci spriječe. Vjerujem da je većina spomenutih igrača otišla prvenstveno zbog egzistencijalnih razloga, a tek nakon toga i rukometnih?

 

  • Većina spomenutih igrača nisu vidjeli svoju perspektivu u smislu zapošljavanja, a rukomet im je pomogao doći u Njemačku i da se, uz redoviti posao, bave i rukometom. U ovom trenutku samo je Kristijan Eskeričić potpisao profesionalni ugovor sa španjolskom Cuencom dok svi ostali rade na svojim radnim mjestima, a tek potom se bave rukometom. Da je u posljednjih 27 godina Grad imao malo sluha, pa đakovačke sportaše pokušao zadržati poslom, vjerujem da bi većina njih i danas ostala u Đakovu. Ovdje ne mislim samo na rukometaše, već na sve sportaše. Međutim, nitko dosada nije na taj problem gledao ovim očima tako da su se odlasci redali jedan za drugim. Naravno, nije to trend samo u rukometu već i u drugim sportovima. I tu trebamo tražiti razloge rezultatskoj stagnaciji đakovačkoga sporta.
  • U posljednje vrijeme pojavljuje se još jedan trend u amaterskim klubovima. Mnogi mladi igrači odlaze u veće klubove već kao kadeti ili juniori. Prvi problem je taj što matični klubovi nemaju nikakva prava od tih odlazaka, a toliko je uloženo i rada i sredstava koja se nikada neće isplatiti. Recimo, u akademiju Balić-Metličić otišla su tri naša kadeta: golman Vladić, Vladović i Omazić. Golman Vladić, koji u ovom trenutku ima 17 godina, već je s 15 godina branio u Prvoj B ligi i tu se zasigurno mogao puno bolje razvijati nego braneći u kadetima spomenute akademije. Ali, jednostavno, to su postali takvi trendovi da svi očekuju naplatiti sportski talent. Ali, znamo da su rijetki oni koji od sporta mogu osigurati svoju egzistenciju. Rekao bih: rijetki su Duvnjaci koji su egzistenciju osigurali od rukometa. Ali, to je u ovom trenutku tako, a bojim se da će, ukoliko se nastavi ovakav trend, đakovački rukomet još više stagnirati.

ĐS Svi smo svjedoci da mladi igrači, oni od 14-15 godina, već odlaze u veće klubove smatrajući da će tako lakše ostvarili profesionalne karijere. Je li to pravi put i koliko je on uspješan?

  • To je trend kojega nameće nogomet kao globalni sport. Mediji su toliko uzdignuli profesionalni sport na način da je to najjednostavniji način doći do novca. Ono što zakon o sportu u Republici Hrvatskoj mora napraviti jest razgraničiti profesionalni i amaterski sport jer, u ovom trenutku, imamo nekakav oblik poluprofesionalizma gdje se i igrači u nižim rangovima plaćaju. Čak nije niti problem u tom plaćanju, već u činjenici da veliki klubovi, bez ikakvih obveza prema matičnom klubu, odvodi mladoga igrača i dalje nastavljaju s njime raditi. Naravno, računajući da će ga sutra prodati i uzeti odštetu. Tu zakon mora zaštititi male klubove koji su ipak proizvođači talenata i bez kojih zasigurno ne bi bilo vrhunskih hrvatskih rukometaša. Ja sam imao tu sreću da sam bio trener dvojici hrvatskih reprezentativaca: u Đakovu su u isto vrijeme trenirali i Domagoj Duvnjak i Marko Kopljar. Zamislite sada koliki je doprinos dao Rukometni klub Đakovo stvarajući njih dvojicu.  Ili recimo da Vladić postane reprezentativni golman, hoće li netko spomenuti da su njegovi počeci vezani uz Đakovo? Možda i hoće, ali hoće li RK Đakovo imati kakve koriste od toga, sigurno neće. Dakle, to je veliki problem koji opterećuje ionako već siromašnije klubove.

ĐS No, vratimo se đakovačkoj rukometnoj stvarnosti. Igrači će na odmor, nova sezona će brzo?

 

  • Treniramo još ovaj tjedan, a nakon toga, slijedi odmor. Vjerujem da će klub dobiti novu upravu koja će pripremati novu sezonu. Mnogi klubovi su već dobrim dijelom riješili pitanje  „rostera“, pa vjerujem da će i nova uprava odmah krenuti s pripremama za novu sezonu.

Filip Orlović i Marin Božičević u mlađoj kadetskoj reprezentaciji Hrvatske!

NOVI POZIVI ZA MLADE ĐAKOVAČKE RUKOMETAŠE

 

Praksa Hrvatskoga rukometnoga saveza je da organizacijom selekcija turnira regija izbornici mlađih dobnih selekcija biraju širi popis igrača. Tako je nakon turnira regija u Đurđevcu, za igrače rođene 2002. i mlađe, izbornik Nino Marković pozvao igrače koji će se od 17. do 23. lipnja okupiti i trenirati u Kampu HRS-a u Zadru. Među 34 pozvana igrača nalaze se i dvojica Đakovčana. Riječ je o Filipu Orloviću i Marinu Božićeviću koji su nedavno nastupili na završnici Prvenstva Hrvatske na kojoj su Đakovčani osvojili odlično peto mjesto.

O spomenutim igračima njihov trener Boris Lubar rekao je: „Kao što znate, prije desetak dana, naša mlađa kadetska momčad igrača rođenih 2002. i mlađih vratila se s Prvenstva Hrvatske iz Poreča gdje smo osvojili peto mjesto. Filip Orlović bio je naš golman kojega je zamijetio izbornik Nino Marković. U nekoliko utakmica Filip je branio odlično u trenucima kada su se utakmice „lomile“ te svojim obranama davao dodatni poticaj igračima u polju.

 

Odličan u Poreču – golman Filip Orlović

Marin Božičević naše je desno krilo koji je na prvenstvu zabio 17 golova. Siguran je u realizaciji i ja bih rekao „on se zna igrati rukometa“. Obojica su s pravom pozvana na širi popis igrača koji će činiti mlađu kadetsku reprezentaciju Hrvatske. Vjerujem da će kroz sve kampove Hrvatskoga rukometnoga saveza njih dvojica pronaći put do završne momčadi koja će predstavljati Hrvatsku na europskim i svjetskim natjecanjima“.

 

“Zna se igrati rukometa” – Marin Božičević

Uz Đakovčane pozvani su i sljedeći igrači: Noel Pincan – RK Arena-Jadrograd, Stefano Fatorić – RK Poreč, Ivan Barbić – RK Senj, Antonio Dizdar – RK Zamet, Josip Berket – MRK Trogir, Marin Ljubica – MRK Trogir, Jakov Dujić – RK Zadar 1954, Toma Lučin – RK Balić-Metličić, Matej Vuleta – RK Osijek, Mislav Obradović – RK Požega, Matej Mandić – RK Izviđač Ljubuški, Fran Pavlović – RK Izviđač Ljubuški, Mihael Bebek – RK Izviđač Ljubuški, David Jurišić – HGS Neuss Düsseldorf, Ivan Dozan – RK Bjelovar, Marko Virag – RK Ludbreg, Lovro Puček – GRK Varaždin 1930, Dominik Kuzmanović – MRK Dugo Selo, Zvonimir Deronja – MRK Dugo Selo, Zlatko Raužan – MRK Dugo Selo, Ingo Činkl – MRK Dugo Selo, Patrik Hršak – MRK Dugo Selo, Fabijan Grubišić – MRK Dugo Selo, Matej Svržnjak – RK PPD Zagreb, Mislav Trninić – RK PPD Zagreb, Luka Leskovac – RK PPD Zagreb, Ante Drinovac – RK Maksimir Pastela, Jakov Neralić – RK PPD Zagreb, Mislav Turčić – RK PPD Zagreb, Bruno Mlakar – RK Varaždin, Marin Lisac – RK Dubrava, Adam Šalić – RK Maksimir Pastela.

Cuenca je ostvarenje moga dječačkog rukometnoga sna!

RAZGOVOR S POVODOM: KRISTIAN ESKERIČIĆ, RUKOMETNI INTERNACIONALAC PRED NOVIM IZAZOVIMA

 

Da krv nije voda potvrdio je i mladi đakovački rukometaš Kristian Eskeričić. U utorak navečer došao je pogledati svoje prijatelje iz Dračica, momčad Otvarač Đakovo, sudionike Lige đakovačkih kafića. Uz srdačan pozdrav sa svim prijateljima, nezaobilazno je bilo i moje pitanje: Ima li štogod novoga? Bez oklijevanja i s puno žara mladi đakovački rukometaš  krenuo je sa svojom rukometnom pričom.

 

Rukomet igra od svoje četrnaeste godine

 

ĐS Iako su ti samo 24 godine, rukometni životopis poprilično je bogat?

– Rukomet sam počeo igrati s 14 godina, iako su moji sportski počeci bili vezani uz košarku. Počeo sam u Rukometnom klubu Đakovo jer sam kao ljevak bio jako zanimljiv rukometnim trenerima. I fizički sam bio jači od ostalih suigrača tako da sam u mlađim kategorijama jako brzo napredovao. Rukometna prekretnica dogodila se odlaskom u srednju školu: s obzirom da sam se upisao u Osijeku, logično je bilo doći u Rukometni klub Osijek. Tada su Osječani imali odličnu kadetsku generaciju s kojom sam sudjelovao na završnici Prvenstva Hrvatske. Na tom sam natjecanju proglašen najboljim desnim vanjskim igračem i ušao sam na širi spisak hrvatske kadetske reprezentacije. Nakon trogodišnjega boravka u Osijeku, vratio sam se u Đakovo kada je klub izborio povratak u Premijer ligu. Odigrao sam jednu sezonu, a nakon toga, u sezoni 2015./16. otišao sam u Njemačku gdje sam već tri godine.

Kristian Eskeričić i njemačkom TV Willstattu

 

 U ligi postigao 188 golova, izabran u momčad lige

ĐS Jedan ste od mnogobrojnih đakovačkih rukometaša koji je rukometnu, pa rekao bih i životnu sreću, potražio u Njemačkoj. Spomenut ću samo neka imena koja su krenula istim putem: Tomislav Barberić, Krunoslav Pahanić, Josip Punda, David Lubar, Robert Markotić, trener Jerko Pejić…

– Nažalost, to je postala praksa ne samo nas sportaša nego i ostalih ljudi koji svoju perspektivu ne vide u Hrvatskoj. To je vjerojatno i jedan od najvećih hrvatskih problema u ovom trenutku. Nakon odigrane sezone u premijer ligi, imao sam nekoliko ponuda hrvatskih klubova, međutim, odlučio sam se na odlazak u Njemačku jer sam, zajedno s mojim roditeljima, prosudio da su mi tamo veće mogućnosti za napredak. Prvu godinu igrao sam u SG Schalksmuhle Halver, to je njemački trećeligaš u kojem sam se privikavao na njemački rukomet, ali i način života. U toj godini imao sam sreću upoznati Dragana Markovića, trenera koji je kasnije postao izbornik reprezentacije Bosne i Hercegovine. On mi je preporučio dolazak u TV Willstatt, četvrtoligaša regije Baden Wurtemberg. Nakon prve godine klub je okupio solidnu momčad s kojom smo ove godine ostvarili ulazak u treću ligu. Posljednja utakmica odlučivala je o prvaku, a mi smo uspjeli pobijediti i ostvariti zacrtani cilj. Ova sezona bila je najbolja u mojoj trogodišnjoj njemačkoj karijeri jer sam u 28 utakmica postigao 188 golova, a na kraju sezone proglašen sam i članom najbolje postave lige. Imao sam sreću da ove godine nisam morao raditi već sam bio profesionalac u klubu i mogao sam se koncentrirati samo na rukomet. Odlična sezona otvorila mi je razmišljanja o ozbiljnijem rukometnom putu

Ulazak u treću ligu – TV Willstatt

 

ĐS Kako bi opisao njemački rukomet. Mnogi njemačke lige smatraju jednima od najtežih?

– U Njemačkoj je rukomet jedan od najpopularnijih sportova. Dvorane su uvijek pune, navijači obožavaju svoje klubove, a igrači im to vraćajuna dajući na terenu sve od sebe i doista se poštenombore za boje svoga kluba. To Nijemci jako cijene. Ja sam se odlično pripremio za sezonu i nije bilo ozljeda tako da sam pokazao što doista mogu. U Njemačkoj sam naučio da uspjeti možeš samo radom, upornošću, strpljivošću i vjerom u sebe. Naporno sam radio, imao sam jasan cilj i sada mi se sve to vraća. Moj manager osigurao mi je odlazak na probu u španjolski klub Cuenca koji je u ovogodišnjem prvenstvu završio na petom mjestu čime je osigurao nastup u EHF kupu. Španjolci su tražili desnoga vanjskoga napadača, nakon nekoliko treninga, prišao mi je trener Lidio Jimenez i rekao da je zadovoljan mojim radom te mi ponudio ugovor. Potpisao sam dvogodišnji ugovor s petom momčadi španjolske Asobal lige. Taj trenutak bio je ispunjenje svih mojih dječačkih snova da ću jednoga dana igrati u najboljim klubovima svijeta.

 

Cuenca je novi rukometni izazov

ĐS Ugovor je potpisan, slijedi odmor i početak priprema?

Grb novoga kluba i dres koji čeka Kristijana Eskeričića

– 1. kolovoza moram se javiti u novi klub kada počinju pripreme za početak prvenstva. U ovogodišnjem prvenstvu moj novi klub Ciudada Encantada osvojio je peto mjesto s 37 osvojenih bodova. Ostvarili su 17 pobjeda, tri puta su igrali neriješeno i doživjeli 10 poraza. Naslov prvaka pripao je Barceloni. Cuenca je osvojila mjesto koje ju vodi u EHF kup. Trenutno sam u Đakovu gdje ću se dobro odmoriti, krenuti s individualnim pripremama koje ću odraditi s trenerom Ivanom Šundom kojemu ovim putem zahvaljujem na svim savjetima i individualnim treninzima koje smo oradili tijekom ove zime, ali veliko hvala moram uputiti i profesoru Ivanu Šestaku koji je od početka moje karijere radio na fizičkoj pripremi. Želim u Španjolsku otići potpuno spreman i pokazati da se sve godine ulaganja i odricanja sada moraju vratiti. Svjesan sam da ništa ne može doći preko noći, strpljivo ću trenirati i čekati svoju priliku. Vjerujem da će mi preseljenje u Španjolsku donijeti još jednu životnu kvalitetu: mislim da je Španjolska zemlja u kojoj su ljudi puno topliji, otvoreniji. Mislim da će atmosfera biti puno bolja.
Klub u ovom terenutku radi na igačkom kadru, ali to me ne brine. Sretan sam što mi se ostvario dječački san: igrati u jednoj od najboljih svjetskih rukometnih liga, a siguran sam da ću tamo i ja ostaviti igrački pečat. Jedva čekam da krene moja španjolska rukometna bajka.

A mi mladom đakovačkom rukometašu možemo poželjeti puno sreće i uspjeha u španjoslkoj ligi, ali i EHF natjecanju.

Đakovački mlađi kadeti peti!

RVENSTVO HRVATSKE ZA MLAĐE KADETE (RUKOMETAŠE ROĐENE 2002. I MLAĐE)

Đakovački mlađi kadeti, u konkurenciji 16 momčadi, osvojili su odlično peto mjesto, ali ne možemo se oteti dojmu da su mogli i puno više s obzirom da su u borbi za polufinale propustili slaviti protiv Siska.

 

 

                 DUBRAVA – ĐAKOVO 19:26 (12:10)

 

DUBRAVA: Patrik Potlaček, Viktor Bošnjak, Matko Kokotović, Arijana Gorjanac, Patrik Filipić 2, Dominik Živić, Filip Potlaček 1, Stipo Mandić, Josip Šušnja 2, Darjana Marušić, Nikola Farkaš 1, Martin Lisac 7, Stipe Baković 1, Darko Đuran 1, Maksimilijan Molc 4, Mateo Hanak.

 

ĐAKOVO: Matej Serdarević, Marin Božičević 4, Ivan Stipić 4, Stjepan Dramac 1, Lovro Gregačević,Luka Poplašen 4, Karlo Mesić 5, Petar Jarčevć 2, Kristijan Tokić, Fran Kokanović, Toni Pešut, Luka Majstorović, Filip Orlović, Manuel Relatić, Luka Jukić, Filip Ćurić. Trener: Boris Lubar.

 

U današnjoj utakmici svladali su vršnjake Dubrave s uvjelrjivih 26:19. Prvih dvadeet minuta vidjeli smo izjednačenu utakmicu u kojoj su više puta u vodsvu bili igrači Dubrave. Na saom početku bilo je 3:1, zatim 6:4, ali su uporni Đakovačni prvi puta u vodstvo došli pri vodstvu 8:7. Na otvaranju utakmice najraspoloženiji igrači bili su Karlo Mesić s dva i Marin Božičević, također strijelac dva pogotka. U nastavku pridružili su im se Ivan Stipić i Luka Poplašen. Ipak, Dubrava je do odlaska na odmor ponovo prelazila u vodstvo i nakon 20 minuti vodili su s 12:10. Do tridesete minute igrači Dubrave kontrolirali su utakmicu, vodili od dva do četiri gola prednosti, međutim, “đakvoaki tajfun” za samo pet minuta potpuno je preokrenuo tijek susreta. Pri rezultattau 18:18, Đakovačni su napravili seriju 6:0 za vodstvo 24:18. Tada se utakmica prelomila, a do kraja susreta Đakovčani su mirno došli do pobjede i osvojenoga petoga mjesta.
U đakovačkim redovima najbolji strijelac bio je Karlo Mesić s postignutih pet pogodaka, po četiri su se puta u listu strijelaca upisali Matej Luka Poplašen, Marin Božičević, Ivan Stipić. Ovom pobjedom đakovački su mlađi kadeti ostvarili odličan rezultat i time pokazali da su generacija na koju se mora računati.

T
,
            Dugo Selo obranilo prošlogodišnju titulu

 

U finalnom meču rukometaši Dugog Sela slavili su protiv PPD Zagreba rezultatom 24:19 čime su obranili prošlogodišnji naslov prvaka. Na drugom mjestu je PPD Zagreb dok je u utakmici za treće mjesto Sisak pobijedio Akademiju Balić – Metličić rezultatom 23:18.

Najbolji obrambeni igrač: Dominik Šuker (Dugo Selo), najbolji igrač: Patrik Hršak (Dugo Selo), najbolji strijelac: Ivan Barbić (Senj) 63 pogotka.

 

Najbolja sedmorka i pojedinci:

 

Lijevo krilo: Grgo Luketin – RK Balić & Metličić

Desno krilo: Mislav Trninić – RK PPD Zagreb

Lijevi vanjski: Fabijan Grubišić – MRK Dugo Selo

Desni vanjski: Josip Berket – MRK Dugo Selo

Srednji vanjski:  Jakov Neralić – RK PPD Zagreb

Pivot: Matej Komljenović – RK Sisak

Vratar: Dominik Kuzmanović – MRK Dugo Selo

 

Đakovčani protiv Siska propustili polufinale, danas za peto mjesto protiv Dubrave!

PRVENSTVO HRVATSKE ZA MLAĐE KADETE (RUKOMETAŠE ROĐENE 2002. I MLAĐE)

 

U Poreču su se sastale najbolje momčadi mlađih kadeta (rukometaša rođenih 2002.i mlađih) koji su odlučivali o prvaku Hrvatske. Među njima nalaze se i mladi đakovački rukometaši koji su natjecanje počeli u skupini D zajedno s PPD Zagrebom, Zametom i Ribola Kaštelom.
U grupi su Đakovačni ostvarii jednu pobjedu i doživjeli dva poraza te su kao drugoplasirani ušli u borbu za plasman od prvoga do osmoga mjesta.

1. KOLO

 PPD ZAGREB – ĐAKOVO 24:17 (13:5)

 

PPD ZAGREB: Tin Konrad, Len Jutriša 2, Leon Klarić 3, Jakov Neralić 2, Dominik Grdović, Matteo Maćaš, Luka Leskovec 11, Ivan Goluža 1, Mislav Turčić,Lukša Missoni 1, Mislav Trninić 1, Matej Svržnjak 1, Pavo Trgovčević 2, Lukas Pandža, David Staković, Ivan Tintor.

ĐAKOVO: Matej Serdarević, Marin Božičević 1, Ivan Stipić 5, Stjepan Dramac 1, Lovro Gregačević, Luka Poplašen 6, Karlo Mesić, Petar Jarčević, Kristijan Tokić, Fran Kokanović, Toni Pešut, Luka Majstorović, Filip Orlović, Manuel Relatić, Luka Jukić, Filip Ćorić. Trener: Boris Lubar.

Zagrebaši su na počtku utakmice poveli 4:0 i već tada je bilo jasno da će bodovi ostati na njhovom kontu. Do odlaska na odmor Zagrebaši su došli do visokoga vodstva 13:5.
U nastavku su susreta Đakovčani uspjeli održavati rezultatski zaostatak, dapače drugo poluvrijeme dobili su rezultatom 12:11. U đakovačkim redovima najefikasniji Luka Poplašen sa šest i Ivan Stipić s pet pogodaka.
2. KOLO

ĐAKOVO – ZAMET 22:17 (11:5)

ĐAKOVO: Matej Serdarević, Marin Božičević 3, Ivan Stipić 4, Stjepan Dramac, Lovro Gregačević, Luka Poplašen 10, Karlo Mesić 1, Petar Jarčević 1, Kristijan Tokić, Fran Kokanović, Toni Pešut, Luka Majstorović, Filip Orlović, Manuel Relatić, Luka Jukić 3, Filip Ćorić. Trener: Boris Lubar.

ZAMET: Marko Jonjić, Luka Borović, Jakov Škarica, Ivan Jurčević, Ivan Smojver 1, Jan Hadžić, Tino Viskić, Tino Štakić, Matija Potočnjak 1, Antonio Dizdar 6, Dean Pičuljan 2, Ante Devčić, Andrej Juričević 1, Marko Pikec 2, Antonio Kezić 2.

Najbolju utakmicu na turniru Đakovčani su odigrali protiv Riječana. Nako početnoga ispitivanja snaga i rezutlata 4:4, Đakovačni serijom golova odlaze na 11:5. U tim trenucima, na đakvoačkim vratima bio je odlični Filip Orlović koji je “skinuo” nekoliko teških udaraca riječh rukometaša. I u drugom poluvremenu Đakovčani su dominirali, imali su prednost od osam pogodaka, ali tada se bude Riječani i uspijevaju smanjiti zaostatak na minus 4 (14:10), da bi u 36. minuti bilo 17:14. Međutim, Đakovačni su mirnom igrom utakmicu priveli kraju i zasluženo došli do pobjede.

 

 

3. KOLO

RIBOLA KAŠTELA – ĐAKOVO 22:20 (10:9)

 

RIBOLA KAŠTELA:Ivan Jurić, Josip Džakula 1, Karlo Čajić 2, Petar Dragun, Marko Nikolić 3, Antonio Vidošević 6, Ante Jerković, Marko Milković 5, Dominik Radnić, Ante Taraš, Josip Malnar 3, Mihovil Kojundžić, Josip Čičmir 2, Nikola Andabak, Lovre Poljak, Ivan Teklić.

ĐAKOVO: Matej Serdarević, Marin Božičević 2, Ivan Stipić 7, Stjepan Dramac, Luka Poplašen 7, Karlo Mesić 3, Lovro Gregačević, Petar Jarčević 1, Kristijan Tokić, Fran Kokanović, Toni Pešut, Luka Majstorović, Filip Orlović, Manuel Relatić, Luka Jukić, Filip Ćorić: Trener: Boris Lubar.

Đakovčani su prije utakmice protiv Kaštelana znali da mogu izgubiti s manje od četiri pogotka i da će u finalnu skupinu. Đakovčani su krenuli vodstvom 4:2, ali Kaštelani preokreću rezultat u svoju korist 7:5. Međutim, raspoloženi Ivan Stipić postiže dva pogotka za poravnanje 9:9, ali ipak Ribola odlazi na odmor s minimalnih 10:9.

U nastavku susreta, Kaštelani su uspjeli doći do željenih četiri gola (14:10), ali su Đakovačni smanjili razliku na minus dva i nju održavali do samoga kraja utakmice. I plasman među najboljih osam je tu!
Ponovo su najbolji đakovački pojedinci bili Poplašen i Stipič, svaki je postigao po sedam pogodaka.

PPD Zagreb kao prvoplasirani i Đakovo drugoplasirani ušli su u burbu za plasman od prvoga do osmoga mjesta dok su Riječani i Kaštelani u borbu za poredak od evetoga do 16. mjesta.

 

POLUFINALNA SKUPINA 2

                  SISAK – ĐAKOVO 22:20 (10:13)

 

SISAK: Marko Milutinović, Rok Malin 7, Marko Perković 6, Enis Krličević 2, Danijel Gnjatić 3, Matej Komljenović, Tin Huremović, Dominik Hajduk, Toni Huremović, Mislav Jurišić, Karlo Mikčić, Roko Grbeša, Matteo Ražić 4, Karlo Tutić.

ĐAKOVO: Matej Serdarević, Marin Božičević 3, Ivan Stipić 5, Stjepan Dramac 1, Luka Poplašen 6, Karlo Mesić 3, Lovro Grgačević, Petar Jarčević 1, Kristijan Tokić, Fran Kokanović, Toni Pešut, Luka Majstorović, Filip Orlović, Manuel Relatić, Luka Jukić 1, Filip Ćorić. Trener: Boris Lubar.

Dugo će mladi đakovački rukometaši prepreičavati utakmicu protiv Siska jer su izgubili već dobivenu utakmicu. No, to je rukomet! Đakovčani su tijekom prvoga poluvremena imali minimalnu prednost, a u završnici su došli do plus 3 (8:5) da bi na odmor igrači trenera Borisa Lubara otišli s vodsvom 12:9.
Na otvaranju drugoga poluvremena Đakovčani imaju plus 4 (14:10), ali tada se bude Sisčani koji u 32. minuti stižu do 17:17. U uzbudljivoj završnici, kod rezultata 19:19, igrači Siska napravili su seriju 3:0 i došli do 22:19, a tek pogodak Petra Jarčevića doveo je do konačnih 22:20. Šteta jer Đakovčani su bili tako blizu plasmanu među četiri najbolje momčadi u Hrvatskoj. Ovako im ostaje borba za peto mjesto.
Ponovo najbolji u đakovačkim redovima Luka Poplašen sa šest i Ivan Stipić s pet pogodaka.

Dugo će Đakovčani pamtiti utakmicu protiv Siska

 

SENJ – ĐAKOVO 19:21 (12:13)

 

SENJ: Domagoj Perišić, Damjan Čulinović 2, Fean Jančić 1, Ivan Barbić 12, Matija Lapac, Mateo Cvjetković 2, Niko Dumičić, Roberto Prpić, Šime Žunić, Dino Samaržija, Aris Andreškić 1, Luka Antekolović 2, Fran Medarić.

 

ĐAKOVO: Matej Serdarević, Marin Božičević 4, Ivan Stipić 7, Stjepan Dramac, Luka Poplašen 4, Karlo Mesić, Lovro Grgačević, Petar Jarčević 2, Kristijan Tokić, Fran Kokanović, Toni Pešut, Luka Majstorović 1, Filip Orlović, Manuel Relatić 1, Luka Jukić 1, Filip Ćorić. Trener: Boris Lubar.

 

U susretu koji je odlučiova koja će momčad u borbu za peto, a koja za sedmo mjesto, Đakovačni su imali više snage i hrabrosti te su u samoj završnici uspjeli doći do pobjede. U prvih dvadeset minuta niti jedna momčad nije stvorila veću prednost. Tek u završnici prvoga dijela, golovima Marina Božičevića Đakovčani dolaze do 12:10, ali na odmor ipak odlaze s jednim golom viška ((13:12).
U nastavku susreta, Đakovčani s tri uzastopna gola (dva gola Stipića i jedan Poplašena) odlaze u vodstvo 16:12 i tada se činilo da je optor Senjana slomljen. Međutim, protivnici uspijevaju smanjiti razliku na minus 1 (20:19), ali deset sekundi prije kraja Manuel Relatić postiže pogodak za konačnih 21:19.

U đakovačkim redovima najbolji strijelci bio je Ivan Stipić sa sedam, a Luka Poplašen i Marin Božičević dodali su po četiri pogotka.

Posljednjega dana prvenstva, rukometaši Đakova će u 12 sati igrati utakmicu za peto mjesto, a protivnici će im biti rukometaši Dubrave.

Đakovački rukometaši ostaju u ligi!

DOBRE VIJESTI ZA ĐAKOVAČKE RUKOMETAŠE

 

Već smo u nekliko navrata pisali da sudbinu đakvoačkih rukometaša kroje premijerligaši koji se bore za opstanak. Nakon 26 odigranih kola u Prvoj B hrvatskoj rukometnoj ligi Sjever Đakovčani su zauzeli dvanaesto mjesto s 15 bodova, iza njih ostali su rukometaši Garešnice i Nove Gradiške, momčadi koje direktno napuštaju ligu. Đakovački rukometaši ovisili su, do sinoć, o rezultatimta Lige za opstanak. Međutim, jučer su Sesvete pobijedile u Karlovcu istoimenu momčad 28:24 i tako i matematički poslali Karlovčane u niži rang, odnosno Prvu B ligu. S obzirom da će Karlovčani u skupinu Jug, iz Sjeverne skupine ispadaju samo dvije momčadi, odnosno već spomenuta Gaarešnica i Nova Gradiška.
Sada uprava đakovačkoga B ligaša može mirno napraviti analizu ovogodišnjega prvenstva i početi se organizacijski pripremati za sljedeće prvenstvo. U ovom trenutku najvažnije, za Prvu hrvatsku rukometnu ligu Sjever.

Dogodine opet u Prvoj B ligi Sjever – RK Đakovo

Ana Delić i Lena Dunđerović u hrvatskoj reprezentaciji!

LIJEPE RUKOMETNE VIJESTI STIŽU IZ HRS-a

Sezona ženskoga rukometa završena je protekloga vikenda igranjem finalnih utakmica muškoga i ženskoga Kupa Hrvatske u kojemu su igračice Lokomotive došle do pobjedničkoga pokala pobjedom nad Podravkom, a rukometaši PPD Zagreba bili su u finalu bolji od našičkoga Nexea. Nastupi u drugoligaškoj konkurenciji već su završili, a podsjetimo da su đakovačke rukometašice prvenstvo završile na solidnom šestom mjestu s 21 bodom. Prvakinje lige su igračice Zeline koje ćemo dogodine gledati u prvolgaškom društvu.

Dvije Đakovčanke u reprezentaciji!

 

Iz Hrvatskoga rukometnoga saveza stižu lijepe vijesti za Ženski rukometni klub Đakovo. Ivanić Grad je postao centar ženskoga rukometa, odnosno grad u kojemu se okupljaju mlađe dobne selekcije hrvatskih rukometašica i rukometaša. Tako je 30. travnja odigran turnir šest regija za rukometašice rođene 2002. godine, a na njemu su nastupile i dvije ponajbolje đakovačke igračice ove sezone: Klara Birtić i Ana Delić. Njih dvije nastupile su za selekciju Slavonije i Baranje, a taj turnir bio je i izborni turnir za širi spisak hrvatske mlađe kadetske reprezentacije. Nakon turnira, poziv za prve pripreme novoustrojene mlađe kadetske reprezentacije dobila je Ana Delić, uz Klaru Birtić, najbolja igračica u đakovčakoj kadetskoj ekipi koja je nastupila na državnom prvenstvu u Umagu. Mala (velika) sjena bačena je na neizbor Klare Birtić koja je, prema mišljenju većine trenera Druge hrvatske rukometne lige Sjever, jedna od tri najbolje igračice lige. No, s obzirom da će to biti prvo okuljanje reprezentacije vjerujemo da će Klara Birtić pronaći svoje mjesto među mladim reprezentativkama jer tijekom cijele sezone bila je najbolji đakovački strijelac.

 

Jučer je u klupske prostorije ŽRK Đakovo stigao dopis Hrvatskoga rukometnoga saveza kojime izbornik Goran Bobić poziva kadetkinje (igračice rođene 2000. godine) na mini pripreme koje će se održati od 30. svibnja do 2. lipnja u Ivanić Gradu. Ovu reprezentaciju očekuje od 3. do 19. kolovoza nastup na Svjetskom kadeskom prvenstvu u poljskom gradu Kielcu. Među pozvanim igračicama, doduše, kao rezerva nalazi se i golmanica Lena Dnđerović, ali i bivša đakovačka rukometašica (sada igračica Osijeka) Marijana Privara. Lena Dunđerović na kraju sezone nije imala sreće jer je pauzirala zbog ozljede koljena. Vjerujemo da nije bilo stanke, da bi ona bila sigurna članica kadetske reprezentacije.

No, i ovi pozivi potvrđuju odličan rad đakovačkoga ženskoga rukometnoga kluba koji već godinama igra isključivo s domaćim igračicama.

Zlatni gol Borisa Šestaka srušio”medvjede”!

PRVA B HRVATSKA RUKOMETNA LIGA SJEVER

 

  1. KOLO

 

              ĐAKOVO – MEDVEŠČAK  28:27 (15:13)

 

Đakovo – Nastavno sportska dvorana Đakovo. Gledatelja: 200. Suci: Siniša Bosak i Željko Herceg (Varaždin).

 

ĐAKOVO: Ostajmjer, Novoselović, Šaravanja 6, Jukić 1, Jozipović, Ćurić 9, Šimić, Mandarić 5, Goluža, Bradarić 3, Tot, Jakobović, Klepo, Perković, Šestak 4, Jakšić. Trener: Perica Martić.

 

MEDVEŠČAK: Panjan, Jonjić, Pedić 2, Halužan 3, Matić, Capan 3 Previšić, Vrpoljac 5, Goda 3, Fresl, Vusić 11, Jurman, Vlašić, Zrakić. Trener: Nikola Nikolac.

 

Posljednje kolo koje nije ni o čemu odlučivalo proteklo je u jednoj revijalnoj utakmici u kojoj su se Đakovčani, na kraju, bolje snašli. Doduše, pobjedom bi „medvjedi“ zauzeli peto mjesto, a ovako su prvenstvo završili na sedmom, dok su Đakovčani već nekoliko kola unazad znali da su dvanaesti i da njihova prvo b ligaška sudbina ovisi o Ligi za opstanak premijerligaša. Ako ispadnu Metalac i Karlovac (zasada najizglednija kombinacija) tada bi Đakovčani ostali u ligi.

 

   Ostajmer, Ćurić i Šaravanja protiv Vusića

 

Utakmica u prvom poluvremenu protekla je u izjednačenom tonu. Đakovčani su imali velikih problema u obrani jer su gosti od prvih deset golova čak pet postigli iz sedmeraca. Taj podatak dovoljno govori koliko je bila propusna domaća obrana. Srećom pa je đakovački sastav navratima imao raspoloženoga Zvonimira Ostajmera koji je odmah na otvaranju prikupio šest obrana. Još jedan detalj označio je prvih 30 minuta igre. Od 13 gostujućih golova Daniel Vusić postigao je devet. Doduše, pet je postigao iz sedmeraca, a kada je Ostajmer obranio u 27. minuti šesti udarac zagrebačkoga napadača, to je bio znak da se i njegovoj pucačkoj seriji bliži kraj.

Što se tiče samoga rezultata, gosti su bolje otvorili utakmicu i u 13. minuti poveli su 6:3, ali tada raspoloženi Renato Ćurić i Vedran Šaravanja s dva gola vraćaju rezultat u egal. Do same završnice momčadi su se mijenjale u minimalnim vodstvima da bi Renato Ćurić postigao tri pogotka za odlazak na odmor s vodstvom 15:13.

“Medvjed” Vusić u prvom poluvremen sam protiv Đakovčana

 

       „Zlatni“ gol Borisa Šestaka

 

U nastavku susreta, domaći su igrači malo po malo povećavali svoju prednost, nekoliko puta imali su plus (20:15, 21:16;24:19). U tim trenucima na sebe je pozornost skrenuo još jedan mladi igrač. Riječ je o Roku Mandariću koji je autoritativno postigao tri gola u seriji. U završnici su „medvjedi“ golovima Martina Vrpoljca i Hrvoja Capana uspjeli izjednačiti rezultat na 27:27. „Zlatni“ gol za dva đakovačka boda u 60. minuti postigao je mladi Boris Šestak. Inače, mladi đakovački junior, osim što je postigao četiri pogotka, u prvom je poluvremenu ostvario i tri rekli bismo, „balićevske“ asistencije: dvije prema pivotu Marinu Bradariću i jednu prema Jozipoviću. Možda je u tome i simbolika ove utakmice; da su mladi obilježili dvoboj protiv „medvjeda“ (Ostajmer, Mandarić, Šestak) i time nagovijestili sljedeću sezonu u Prvoj B hrvatskoj rukometnoj ligi Sjever.

Odlično izdanje mladoga Borisa Šestaka

Naravno, veliki doprinos ovoj pobjedi dali su i Renato Ćurić koji pokazuje da izrasta u odličnog igrača i već potvrđeni Vedran Šaravanja. Prvi je postigao devet, a drugi šest pogodaka.

 

T A B L I C A (KONAČNA)

 

1. RUDAR 26 22 1 3 806:709 45
2. BJELOVAR 26 21 1 4 805:672 43
3. KTC 26 20 1 5 812:706 41
4. MAKSIMIR PASTELA 26 14 3 9 691:672 31
5. VIRO VIROVITICA 26 13 3 10 774:767 29
6. MOSLAVINA 26 13 3 10 691:684 29
7. MEDEŠČAK ZG 26 13 2 11 774:727 28
8. VIDOVEC 26 12 2 12 783:720 26
9. IVANIĆ 26 12 1 13 712:698 25
10. OSIJEK 26 9 5 12 689:684 23
11. PPD ZAGREB II 26 9 2 15 742:754 20
12. ĐAKOVO 26 7 1 18 614:717 15
13 GAREŠNICA 26 2 3 21 676:831 7
14. N. GRADIŠKA 26 0 2 24 633:861 2

 

14 golova Ivana Stipića za pobjedu protiv Nove Gradiške!

TREĆA HRVATSKA RUKOMETNA LIGA ISTOK

 

  1. KOLO

 

ĐAKOVO II – NOVA GRADIŠKA II   42:25 (22:17)

 

Đakovo – Nastavno sportska dvorana Đakovo. Gledatelja: 100. Suci: Andreja Bošnjak i Tea Svalina (Osijek).

 

ĐAKOVO II: Ćurić 7, Stipić 14,  Gregačević 2, Poplašen 9, Mesić 1, Gilman, Jarčević 6, Tokić, Kokanović, Pešut 1, Majstorović 2, Orlović, Raletić. Trener: Boris Lubar.

 

NOVA GRADIŠTA II: Kumić, Cota, Jugović 5, Janeček, Umljenović 2, Penić, Antonić 10, Džebić 8. Trener: Krešimir Šagovac.

 

Đakovački juniori bili su daleko bolji od svojih kolega iz Nove Gradiške. Đakovčani su od samoga početka dali do znanja da će bodovi ostati u Đakovu. Serijom 4:0 otvorili su utakmicu, a brzo su domaćini došli do 10:4. U igri u kojoj obrane nisu bile jača strana utakmice, dokraja prvoga poluvremena Đakovčani su zabili čak 22 gola, a u tom segmentu igre prednjačili su Luka Poplašen sa šest i Petar Jarčević sa pet pogodaka.

U drugom dijelu, Đakovčani su povećavali svoju prednost, najprije do deset golova viška (30:20) da bi na kraju utakmica završila s velikih plus 17 (42:25). U drugom poluvremenu vidjeli smo napadači One Man Show u režiji Ivana Stipića. Đakovački rukometaš, za 30 minuta, postigao je čak 11 pogodaka (ukupno 14) što je rekord kojega će teško itko dostići. Osim njega, Luka Poplašen zabio je devet, Petar Jarčević šest. U gostujućim redovima Antonić je zabio deset, a Džebić osam golova.

Đakovčanima je ovo trinaesta pobjeda i trenutno se nalaze na petom mjestu s 27 bodova.

U završnici utakmice Osječani mirnije ruke!

PRVA B HRVATSKA RUKOMETNA LIGA SJEVER

 

  1. KOLO

 

 OSIJEK – ĐAKOVO  23:22 (11:9)

 

Osijek – Dvorana Zrinjevac. Gledatelja: 100. Suci: Igor Emanović i Zoran Mikić (Štivica).

 

OSIJEK: Kolar, Pavković, Hajduković, Kopić 2, Vuković 2, Lukac, Čičak, Kuže 1, Goluža 2, Bolanča 3, Barić 5, Grizelj 2, Horvat. Trener: Vedran Čurak.

 

Đakovo: Ostajmer, Novoselović, Šaravanja 6, Jukić, Jozipović 1, Ćurić 5, Šimić 1, Mandarić 4, Goluža, Bradarić, Tot, Jakšić 1, Klepo 1, Perković, Šestak 3, Perlić. Trener: Perica Martić.

 

Utakmicu bez rezultatskoga imperativa odigrali su Osječani i Đakovčani. Bila je to utakmica za prestiž u kojemu su mladi đakovački rukometaši odigrali solidnu utakmicu, ali su na kraju ipak parket Zrinjevca napustili pognute glave.

Na otvaranju utakmice Đakovčani su poveli 2:0, ali su Osječani napravili seriju i poveli 8:2. Do odlaska na odmor Đakovčani su uspjeli uhvatiti rezultatski priključak, ali su domaćini ipak u svlačionicu otišli s prednošću od dva pogotka (11:9).

U nastavku susreta, vodila se izjednačena borba u kojoj je sreća prevagnula na osječku stranu. Osječki golman Kolar obranio je nekoliko kontranapada đakovačkih napadača, a u 50.minuti Marin Bradarić „zaslužio“ je četiri minute kazne što su domaćini iskoristili i pobjegli na dva gola razlike. Đakovčani su pokušavali sustići osječku prednost, u posljednjoj minuti postigli su 22 pogodak i zaostatak smanjili na minus 1,u posljednjih dvadesetak sekundi zaigrali su presing, ali Osječani su uspjeli sačuvati loptu za svoju pobjedu.

U đakovačkim redovima solidnu partiju pružio je golman Boris Tot te dvojica mladih igrača Rok Mandarić i Boris Šestak koji su se pridružili Vedranu Šaravanji i Renatu Ćuriću, dvojici najboljih gostujućih strijelaca..

Do kraja prevnstva ostalo je još jedno kolo, đakovački rukometaši dočekuju momčad Medveščaka. Toćebiti utakmica bez imperativa jer Đakovčani sada pogledavaju u Ligu za opstanak o kojoj ovisi status đakovačkoga kluba. Ukoliko iz Lige za opstanak ispadne Karlovac, tada Đakovčani ostaju u ligu, ukoliko ispadne Gorica, tada će i Đakovčani u drugu ligu. Sljedeći vikend Gorica dočekuje Karlovac. U toj utakmici pobjednik ostaje u ligi, a poraženi seli u niži rang.